Page 55 - STAV broj 166
P. 55
bošnjak u new yorku
Otvori vlastiti biznis da vidiš gdje živiš
Inat kao
jedina preostala
zdrava ideologija
Sve je s njim krenulo kako treba, ali nakon desetak dana, momak
Piše: je počeo gubiti zanimanje, hvatao je krivine, nije ništa završavao
Nebojša na vrijeme, na kraju dana ostavljao je dosta toga nezavršenog, što
ŠERIĆ ŠOBA sam onda ja za njim morao sređivati. A onda sam namirisao da
na svakom odmoru popuši džoint, što nije O.K. jer ipak radimo s
mašinama koje mogu nanijeti ozbiljne povrede
Neki dan, kad su se svi razišli, kraju mjeseca neće imati dovoljno novaca bila je da ga otpustim i dovedem na nje-
ostadoh sam u ateljeu. Dan je za plaćanje režija i dugova bankama. Dra- govo mjesto nekog od hiljada umjetnika
bio težak, pritislo sa svih stra- ma je na sve strane, niko se nema vremena gladnih posla. Ali, kako ću mu to napra-
na. Svaki galerist i producent buniti, svi su prihvatili stvari kakve jesu viti nakon što se nije ni uselio kako tre-
nešto hoće jučer, ako je moguće prekjučer, i guraju dalje koliko mogu. Rijeke ljudi ba. Ostane li bez posla, naći će se u jako
a pritom (ako je ikako moguće) da ne pla- i dalje dolaze u grad, a rijeke ga i napu- lošoj situaciji. A da mu krenem prijetiti
te nikada. Mislio sam da znam dovoljno štaju. Zimi je podzemna željeznica puna otkazom, bit će još gore, zgadit će mu se
o gradu u kojem živim dok nisam zapo- onih koji nemaju gdje spavati pa se tokom sve, zamrzit će svoj posao pa onda i sebe,
čeo svoj biznis. Otvorila se širom vrata, noći prije može nazvati “kušet kolima”, a i mene – nikom neće biti dobro. I tako,
pa unutra ulazi i dobro i loše, smjenjuju svi na sve strane spavaju i ne možeš naći ostao je da radi, posmatram ga i smijem
se sunce i kiša, a vrijeme, to skupocjeno mjesto za sjesti. se. Šta sad? Eto ga, tu je.
vrijeme, kao da je neko stavio u najbrži U samoći ateljea, nakon što su svi otiš-
automobil i zakačio ciglu na gas. Što su Zaposlih momka neki dan, došao u li, krenuh da posmatram sve oko sebe, sve
bili dani, sada su mjeseci, što su bili mje- New York iz Los Angelesa, reče da je do- te mašine i nedovršene projekte, gomile
seci, sada su godine, kad god se pogledaš bar u ovom poslu, a da je bio i D. J. i od smeća i materijala, prazne kante i rolne
u ogledalo, svaki si put stariji za barem toga živio. Učini mi se čudno, ali mu ipak papira, sav taj haos i nered. Primijetih i
pola stoljeća. dadoh da radi. Afroamerikanci (mi ih zo- kako mi pod vrata gurnuše kovertu. Unu-
vemo “crnci”) nisu česti radnici u ovom tra je račun za kiriju, što me natjera da
Raditi za druge je stresno, po cijeli dan biznisu. Većina ih ne može sebi priuštiti počnem kolutati očima i psovati. Kao da
dobijaš uputstva iako ona uopće nemaju školovanje, a pored toga, niko ih ne ohra- su mi tu identičnu kovertu još jučer gur-
smisla, svojim očima gledaš kako projekt bruje da krenu u tom smjeru. Teško bre- nuli pod ista vrata. A znam dobro da će to
ide u propast, a kompanija u finansijski me američke prošlosti i dalje jaše jedne možda potrajati još nekoliko godina jer će
krah. Ali, kako se to dešava nekom drugom te iste, obespravljene i one čija boja kože nas konačno sve istjerati napolje, zgradu
a ne tebi, nakon što se kazaljke poklope i nije dovoljno dobra. će porušiti i tu izgraditi novi neboder za
označe završetak radnog dana, pokupiš se bogate. A gdje ću onda ja sa svojom ska-
i odeš kući a da ne moraš razmišljati šta Sve je s njim krenulo kako treba, ali lamerijom? Cijene industrijskog prosto-
si ostavio za sobom. Poslije se počneš pi- nakon desetak dana, momak je počeo gu- ra su bezobrazne, morat ću sve staviti na
tati šta ćeš ako taj biznis propadne, ko će biti zanimanje, hvatao je krivine, nije ni- točkove i pravac istočni Brooklyn, gdje
tražiti novi posao i hoću li ga uopće naći. šta završavao na vrijeme, na kraju dana se puca i svakodnevno iznose ljudi u plas-
Onda odjednom shvatiš da moraš pomoći ostavljao je dosta toga nezavršenog, što sam tičnim vrećama, Bogu iza nogu, dokle ni
tom svom gazdi jer je i tvoja koža u pita- onda ja za njim morao sređivati. A onda podzemna ne dopire.
nju. Izlaziš s novim rješenjima, pronala- sam namirisao da na svakom odmoru po- Upitat ćete se zašto sve ovo radim
ziš jeftinije načine da se ista stvar uradi, puši džoint, što nije O.K. jer ipak radimo (u gradu u kojem se svi hvataju za vra-
trudiš se biti efikasniji i bolji, ukratko, s mašinama koje mogu nanijeti ozbiljne tove, iz kojeg treba bježati) kad je sve
uključiš mozak i kreneš doprinositi a da povrede. Došao sam u situaciju da moram okrenuto protiv mene? E pa iz INATA!
ti se plaća nije povećala ni za bijedni cent. reagirati. Pokušao sam mu staviti do zna- Sve je ostalo prestalo imati smisla osim
nja da je ovdje drugačije nego u sredini toga, tog univerzalnog fenomena, jedi-
Većini ljudi koje znam gubitak posla iz koje je došao, da je klima mnogo brža i ne zdrave ideologije koja još nešto može
znači totalnu katastrofu. Štaviše, boje se ozbiljnija, da od njega očekujem više. On pokrenuti. n
da će dobiti gripu i biti prisiljeni neko vri- se, kao, trznuo taj dan, da bi već sutradan
jeme provesti u krevetu, što znači da na sve opet bilo po starom. Najlogičnija stvar
STAV 10/5/2018 55
