Page 13 - STAV broj 253
P. 13

Kada se sretnete s
                                                                               majkama koje su izgubile
                                                                               dva, tri pa i četiri sina
                                                                               u genocidu, s majkama
                                                                               kojima su iz ruku
                                                                               odvođena maloljetna djeca

                                                                               i koje su se vratile da žive
                                                                               u svoje prijeratne domove
                                                                               iz kojih su protjerane kako
                                                                               bi “posmatrale mjesta gdje
                                                                               su im djeca boravila”, na
                                                                               takve priče ne možete
                                                                               se “navići” i ostati
                                                                               “objektivni”


                                                                               izvora saznanja koji ostaje “živo” sačuvan
                                                                               za naredne generacije.
                                                                               Ovakva svjedočenja stoga su od izuzetnog
                                                                               značaja za razvijanje i očuvanje kulture
                                                                               sjećanja te borbu protiv negiranja geno-
                                                                               cida koje je, kada je u pitanju genocid u
                                                                               Srebrenici, posebno izraženo, rasprostra-
                                                                               njeno i ne jenjava, nego stalno poprima
                                                                               nove dimenzije i forme.
                                                                               Tu također treba istaći i činjenicu da vri-
                                                                               jeme čini svoje. Svjedoci umiru.
                                                                               STAV: Kako ste se osjećali slušajući ta
                                                                               svjedočanstva? Koliko je to teško isku-
                                                                               stvo i za nekog ko se genocidom bavi iz
                                                                               perspektive i za potrebe nauke?
                                                                               ŠARIĆ: Iako mogu slobodno reći da za
                                                                               one koji se bave istraživanjem ratnih zlo-
                                                                               čina rat, odnosno ta psihoza, na neki način
                                                                               još traje, jer se opetovano suočavate s tom
                                                                               tragedijom, naučnim pristupom uspijeva-
                                                                               te u određenoj mjeri izbjeći subjektivan
          i u veoma udaljenim selima oko Srebre-  Genocid je sigurno jedna od najkom-  pristup i kroz objektivnost neophodnu u
          nice, improviziranje studija za snimanje,   pleksnijih i najstrašnijih pojava koja se   nauci načiniti otklon u emotivnom smi-
          dovoženje svjedoka i snimanje njihovih   dešava u ljudskom društvu i, koliko god   slu. Ali, koliko god da imate iskustva u
          potresnih priča. Nakon toga, svjedočan-  da se govori i istražuje o njemu, ne mo-  suočavanju s ljudskom tragedijom, geno-
          stva su montirana i pripremljena za re-  žemo reći da je to dovoljno. U to smo se   cid je nešto posebno. Slušajući ispovijesti
          produkciju. Planirano je da se po ugle-  uvjerili i tokom ovog istraživanja. Broj-  ljudi, žena i onih koji su bili djeca u vri-
          du na slična iskustva u svijetu, kao što je   ni su aspekti genocida u Srebrenici koji   jeme izvršenja genocida, čovjek bukvalno
          “Shoah Foundation”, koja bilježi svjedo-  su ostali neistraženi, zapostavljeni i ne-  ostane bez teksta. Prvog dana snimanja,
          čenja Jevreja preživjelih u holokaustu, za-  dorečeni, a sigurno je da su svjedočenja   nakon što sam obavio četiri intervjua sa
          bilježe i sačuvaju svjedočanstva i da pod   živih svjedoka najbolji, najautentičniji i   žrtvama genocida – sjećam se, radilo se o
          određenim uvjetima budu dostupna na   najpotresniji izvor informacija.   jednoj majci, njenoj kćerki i još dvije žene
          internetskoj platformi gdje će služiti u   Druga dimenzija značaja proističe iz vre-  koje su izgubila oca, supruga i još neko-
          naučne i obrazovne svrhe.         mena u kojem živimo. Ovdje mislim na   liko članova porodice – bio sam veoma
          Značaj ovakvih projekata višestruk je i   digitalno doba, korištenje interneta i sve   potresen i zabrinut kako nastaviti dalje.
          proističe iz mnogih uvjeta vezanih, prije   ono što je za to vezano. Postoje mnoge za-  Ništa vas na to ne može pripremiti. Tre-
          svega, za prirodu samog zločina genoci-  bilježene izjave svjedoka genocida u pi-  balo mi je nekoliko dana da redefiniram
          da, ali i uvjeta vezanih za prostor i vri-  sanoj formi, ali utisak koji ostavlja živo   svoj pristup i nastavim s radom na pro-
          jeme u kojem živimo, te budućnost koja   svjedočenje ne može se ni s čim poredi-  jektu. Ipak, kada se sretnete s majkama
          je pred nama.                     ti. Tu prije svega mislim na primarnost   koje su izgubile dva, tri pa i četiri sina u


                                                                                                    STAV 9/1/2020  13
   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18