Page 18 - STAV broj 253

POLITIKA

i povezli prema Bratuncu. Pored ceste,
kao zlokobni putokazi, ležali su leševi.
Skupa s Bearom na doživotnu kaznu
zatvora osuđen je i potpukovnik Vujadin
Popović, načelnik sigurnosti Drinskog
korpusa, a kaznu izdržava u Njemačkoj. I
Drago Nikolić, načelnik sigurnosti Zvor-
ničke brigade, i to na 35 godina za poma-
ganje i podržavanje genocida. Odležao je
deset godina u Njemačkoj, a onda je zbog
bolesti pušten na prijevremenu slobodu.
Nije dugo uživao u njoj. Umro je u ok-
tobru 2015. godine u svojoj kući u selu
Gornja Koviljača, kod Loznice u Srbiji.
Tog 13. jula 1995. godine iz šume s
podignutim rukama izlazi i čovjek koji
će se na suđenju Ratku Mladiću pojaviti
kao zaštićeni svjedok RM-253. Svjedoči
da je odveden na stadion u Novoj Kasa-
bi, gdje je bilo skupljeno približno 2.000
ljudi. U jednom trenutku zaustavio se
džip i iz njega je izašao Ratko Mladić. Pi-
tao ih je gdje su im sad Alija Izetbegović,
Haris Silajdžić i Naser Orić. Stadionom
se prežao muk. Mladić im je rekao da će
doći autobusi koji će ih spojiti sa ženama i počinje time kako mu je, kada je dovezao s njim?’ Svi su nakon toga zanijemili. Tada
djecom. I zbilja, uskoro su došli. Ljudi su hranu za vojnike koji su čuvali zarobljene se taj oficir obratio vojnicima: ‘Uzmite to
suknuli u njih. Ali, na izlazu iz stadiona Srebreničane u školi u Orahovici, naređeno dijete, stavite ga na kamion i dovedite ga
jedan od zarobljenih htio je uzeti svoju da prati kamion u kojem je bilo 25 zatvore- poslije s drugom grupom, tada ćemo zavr-
torbu, a pripadnik VRS-a mu je rekao: nika. Njegova priča zaledila je cijelu sudni- šiti s njim.’ Dijete je bilo u šoku. Stalno je
“Kao da će ti torba više trebati.” cu. Pričao je: “Iz te gomile mrtvih ljudi, iz ponavljalo: ‘Baba, baba, gdje si, gdje si?!’
I Radivoje Miletić, načelnik Odje- te gomile gdje se puše, to više nisu ličila na Stalno je to vikalo. Dobilo je stresove, grče-
ljenja za operativno-nastavne poslove ljudska tijela, to su bili samo komadi mesa, ve, stalno je govorilo: ‘Neću, neću, neću...’
pri Glavnom štabu VRS-a, obuhvaćen je odjednom izlazi čovjek, ja kažem, čovjek, Vojnici su uzeli dijete da ga stave na kami-
istom presudom. Osuđen je na osamnaest dječko pet-šest godina, ljudi, to je nevje- on. Dječak se otimao jer se sjećao da je već
godina. Kaznu izdržava u Finskoj. Iako rovatno, izlazi živo biće i kreće se prema bio na tom kamionu. Tada sam ja prišao i
su mu prošle godine istekle dvije trećine putu gdje stoje momci s automatskim puš- rekao sam vojnicima: ‘Slušajte, odvešću ga
kazne, ipak nije pušten na slobodu zbog kama koji su završavali to što su završavali. ja u svoj kamion, pustiću mu muziku da
“težine izvršenog zločina”. Međutim, na To dijete ide pravo prema njima. I muk je. mu odvratim pažnju od onoga što se do-
privremenu slobodu, pošto je odležao dvije Svi vojnici i policajci, ti momci koji su tako godilo. Upaliću radio. Ušao sam u kombi i
trećine kazne, pušten je Vinko Pandure- olako pucali, neki su to rado radili, a neki upalio svjetlo, upalio sam radio, pronašao
vić, koji je također bio obuhvaćen ovom zato što su morali, svi su iznenada spustili sam lokalnu radiostanicu. Rekao sam mu:
presudom. Bivši komandant Zvorničke svoje oružje i svi su gledali, svi, komplet. ‘Hajde, uđi, dođi meni. Vidi, imam svjetlo,
brigade priznao je krivicu i osuđen je na Da je čovjek od sedamdeset godina izašao, muziku.’ Iznenada me ščepao za ruku. Ne
trinaest godina. Proglašen je krivim za to bi bilo strašno, a ne dijete, nevino dije- bih želio nikom od vas da to doživite. Ali,
pomaganje i podržavanje ubistava, istre- te, slatko. Ono je bilo prekrito s dijelovima nikome ne bih poželio da iskusi takav stisak
bljenje i progon civilnog stanovništva utrobe ostalih pogubljenih. Taj gospodin, kao što je on moju ruku stisnuo.”
bošnjačke nacionalnosti iz Srebrenice. oprostite, ja sam upotrijebio riječ gospodin, General Radislav Krstić, kojeg je Mla-
Izašao je iz zatvora prije četiri godine. taj gospodin, jedan oficir, ja mislim da je, dić 13. jula 1995. godine imenovao za ko-
U sudnicu, pred Vujadina Popovića, mislim da je bio pukovnik, arogantno se mandanta Drinskog korpusa, osuđen je na
Ljubišu Bearu, Dragana Nikolića i Radi- obratio vojnicima: ‘Šta čekate? Završite s 35 godina. U presudi piše da je kriv za ubi-
voja Miletića, izlazi zaštićeni svjedok PW- njim!’ Tada su mu vojnici, kojima uopšte stva hiljada muslimana između 10. i 19. jula
-101, nekadašnji vozač u pozadinskoj je- nije bio problem ubijati ljude, odgovorili: 1995. godine. Proglašen je krivim za geno-
dinici Zvorničke brigade. Njegova priča ‘Gospodine, imate pištolj, zašto vi ne završite cid, istrebljenje, ubistvo i progon. Bila je to
prva presuda za genocid u Haškom tribunalu
i najveća kazna izrečena do tada. Krstić je
Iz mrtvih ustaje i Ahmo Hasić. Iz škole u Pilici voze ga prvi Evropljanin osuđen za genocid nakon
autobusom u Branjevo. Ruke su mu svezane. Rekli su im Ninberškog procesa. Kaznu je izdržavao
u Velikoj Britaniji, u zloglasnom zatvoru
da okrenu leđa, a kada je izdata naredba “lezi”, počela Wakefield. U maju 2010. zatvorski čuvari
je rafalna paljba. Nije bio pogođen. Uspio je da svuče su ga, premlaćenog od trojice zatvorenika,
pronašli u lokvi krvi. Završio je u bolnici.
povez s ruku, a onda ga je ponovo vratio. Čekao je, šutio Nakon izlaska iz bolnice, vraćen je u zatvor
Haškog tribunala u Scheveningen, a otud je
je, brojao: dovezli su još sedam tura prebačen u Poljsku. Godine 2016. odbijen

18 9/1/2020 STAV