Page 16 - STAV broj 253

POLITIKA

Sedmogodišnji dječak i ostali koji su
preživjeli strijeljanja 1995. godine

ONI KOJI

SU PROŠLI

KROZ SMRT

Iz smrti ustaje i sedamnaestogodišnji Nedžad Avdić. Bio
je žedan. Razmišljao je o tome kako bi se volio napiti vode
prije nego ga ubiju

Piše: Izet PERVIZ veknama hljeba i manjerku vrelu od pa- Zdravko Tolimir bio je još jedan visoki
sulja. Dok ih, uz pomoć dvojice vojnika, oficir VRS-a osuđen za genocid. U decem-
nosi prema jednoj napuštenoj kući, ori se bru 2012. godine izrečen mu je doživotni
glas iz megafona koji poziva Srebreničane zatvor. Njegova ovosvjetska kazna već je
da izađu iz šume s podignutim rukama, istekla. Umro je u zatvoru Scheveningen
ma li zlo kraja? Ako nema, znači li to da im se ništa strašno neće dogoditi i da u Hagu 9. februara 2016. godine. Bio je
da je jednako životu? Ako ima, kako li će biti tretirani po svim međunarodnim pomoćnik komandanta za obavještajne
se onda nagovješćuje? Možda se odgo- zakonima i običajima ratovanja. Četa ko- poslove Glavnog štaba VRS-a. Rukovodio
Ivori kriju u kilometrima stranica sud- joj je dotjerao ručak raspoređena je duž je obavještajno-bezbjednosnim organima
skih presuda kojima su kažnjavani krv- ceste. Tamo, na livadi, vidi masu ljudi, VRS-a i u tom svojstvu nadzirao rad 10.
nici i zlotvori. Možda ga treba potražiti goli su do pasa, dlanove su zalijepili za diverzantskog odreda i 65. motorizova-
u presudama kojima su osuđivani krojači potiljak, oborili su glave, sjede. Dan je 13, nog zaštitnog puka, iz kojih su mobilizi-
genocida, tog najvišeg stupnja ispoljava- juli, godina je 1995, jutros su sedamna- rani egzekutori.
nja zla među ljudima. estoricu odveli na obalu Jadra, postroji- Dok dječaka s povezom preko očiju
Otuda iz papirnate bjeline vire na nas li ih i strijeljali. Jedan je preživio, sjurio voze ispod zelene cerade pod kojom po-
oči sedmogodišnjeg dječaka. Svoje krhko se niz rijeku, šapuće se, pobjegao je, živ, staje sve sparnije, s druge strane brda, u
tijelo zavukao je pod krevet. Drhti. Na ali niko ne podiže hajku za jednim, haj- Potočarima, brunda desetine autobusa,
rubu je plača. U ušima mu, u potiljku, ka je sveopća. nervozni vozači nemilice čepaju po gasu,
u želucu, u bubrezima, posvud u njemu Dječak je zakoračio u punoljetnost. znoje se, svakog časa svlače peškire s vra-
odjekuje glas njegovog oca: “Sakrij se tamo Nalazimo ga pod šifrom RM-13. Na su- tova i taru znoj, puše bez prestanka. S ove
u sobu i ne javljaj se ma šta da se dogo- đenju generalu Zdravku Tolimiru pričao stanice, gdje je upravo završeno razdvaja-
dilo.” Otac je u drugoj prostoriji. Sjeo je je: “Izašli smo napolje: onda su nam sta- nje muškaraca i dječaka od žena i djece,
za stol, zapalio cigaretu i čeka da dođu i vili one bijele marame oko očiju da ne autobusi voze u dva smjera: u slobodu ili
odvedu ga u smrt. vidimo kuda nas voze. Onda smo ušli u u smrt. Ahmo Hasić otrgnut je od kćerke,
kamion... Bila je zelena cerada... Mi smo snahe i četvero unučadi i zguran u jednu
MREŽE PAUKA SMRTI sjeli ovako... Pola mi – pola Srbi. Meni kuću. Vojnici biju kundacima, nogama,
U isto vrijeme dok se dječak zavlači je kasnije spala ta marama s očiju. Rekao šakama, čim prije stignu, i deru se kao
pod kauč, jedan vozač u pozadinskoj jedi- sam ocu da mi je sveže, ali taj četnik nije raspamećeni. Zgureni starci i preplašeni
nici Drinskog korpusa VRS-a zaustavlja dao i on je sam stavio, svezao je, jako ste- dječaci, s dlanovima zalijepljenim na po-
kombi u Sandićima. Izlazi iz njega i otva- gao... I dalje su nas vozili... Vozili... U to tiljak, utrčavaju u autobuse. Redaju se u
ra zadnja vrata, izvlači plastičnu kištru s mjesto... U taj Orahovac.” kolonu, u konvoj, ti autobusi. Ispod oka,

16 9/1/2020 STAV