Page 19 - STAV broj 253

izašao iz škole u Petkovcima, s obje strane
ulaznih stepenica ležali su leševi. Potova-
rili su ih u manji kamion i nakon petsto
metara skrenuli su makadamom. Uskoro
su stali i rekli im da izađu. Izvodili su ih
u grupama po pet. Pred njima su ležali
redovi mrtvih. Rekli su im da nađu sebi
mjesto i da legnu. Legao je. Zapucali su.
Nekoliko metaka ga je pogodilo u predjelu
grudi i stomaka, u noge. Bio je živ, neki
ljudi su se javljali i tražili da ih dokrajče.
Vidio je čizmu kako staje pored njegove
glave i kako vojnik ubija čovjeka do njega
koji je davao znake života. Kada su dotje-
rali sljedeći kamion, dok su ubijali ljude
u redu do njega, jedan metak ga je pogo-
dio u stopalo. Osjećao je strašan bol. U
neko doba čuo je nekog čovjeka koji pita
ima li još ko živ. Vojnici više nisu dola-
zili, završili su svoj posao. Javio se. Teš-
kom mukom je otpuzao do tog čovjeka,
koji je bio svezan i zatrpan leševima tako
da se sam nije mogao osloboditi. Uspio
je da ga odveže. Krenuli su u noć. Išli su
danima do Sapne, u slobodu. Iz smrti u
je njegov zahtjev za privremeno puštanje Vojnici biju kundacima, Petkovcima to večer ustao je i RM-253.
na slobodu. Isti zahtjev odbijen je i prošle Iz mrtvih ustaje i Ahmo Hasić. Iz škole
godine. Krstić pokušava iskoristiti poljske nogama, šakama, čim u Pilici voze ga autobusom u Branjevo. Ruke
zakone po kojima osoba koja izdržava ka- su mu svezane. Rekli su im da okrenu leđa, a
znu od 25 godina, što je najviša kazna koju prije stignu, i deru se kao kada je izdata naredba “lezi”, počela je rafalna
Krstić može izdržavati u ovoj zemlji, ima raspamećeni. Zgureni paljba. Nije bio pogođen. Uspio je da svuče
pravo na prijevremeni otpust nakon iste- povez s ruku, a onda ga je ponovo vratio. Če-
ka 15 godina. Na slobodu će čekati još tri starci i preplašeni kao je, šutio je, brojao: dovezli su još sedam
godine, tada mu ističu dvije trećine kazne. dječaci, s dlanovima tura. Pred večer, kada je shvatio da više ne
dolaze, skočio je i pobjegao u šumu. Sam je
USTAJANJA IZ MRTVIH zalijepljenim na potiljak, tumarao danima. Nakon desetak dana, opet
Niko od egzekutora koji, zgranuti, nije- su ga uhvatili. Prebačen je u logor “Batković”
mo posmatraju kako vozač odvodi dječaka utrčavaju u autobuse. kraj Bijeljine. Razmijenjen je 14. decembra
u kombi ni ne sluti da pod morem leševa Redaju se u kolonu, u 1995. godine u posljednjoj grupi zatočeni-
ima još preživjelih, kao što ni ne pomišljaju ka. Kasnije je čuo da su još trojica preživjeli
da bi vozač mogao prekršiti pukovnikovo konvoj, ti autobusi. Ispod strijeljanje na farmi Branjevo. Ahmo Hasić
naređenje i, umjesto da dječaka dovede u oka, rizikujući da bude se nakon 24 godine vratio u smrt. Umro je u
sljedećoj turi, odvesti ga u bolnicu u Zvor- septembru ove godine, pošto je časno obavio
nik. Mevludin Orić, prekriven leševima, pretučen, Ahmo ih je svoju dužnost svjedoka.
upravo dolazi svijesti. “Probudio sam se Prošle godine dječak se, nakon dugih
navečer, padala je kiša, bilo je sve osvjet- izbrojao sedam. Voze ih godina života pod šifrom, napokon pred-
ljeno, još su ubijali. Kada su otišli, pojavi u Bratunac, u OŠ “Vuk stavio. Zove se Fahrudin Muminović i
se mjesec. Vidio sam livadu mrtvih. Tada svojim životom svjedoči kako zlo među
sam čuo glas još jednog čovjeka. Krenem Karadžić”. Ubijanje je već ljudima ipak ima kraj. Čovjek koji ga spa-
prema njemu, ne možeš stati od tijela, krv počelo. Nada je isparila u sio i dalje je sakriven iza šifre, lica zamr-
se zgrušala i klizio sam po njoj kao da je ljanog kockicama i iskrivljenog glasa, a
led. Četveronoške sam došao kod njega. sirovoj ljetnoj jari svi bismo ga voljeli vidjeti, čuti njegov
Čovjek se zvao Hurem Suljić. Onda smo glas i stegnuti mu ruku. Čini nam se da
čuli još dvojicu, zagrnuo sam jednog ko- bi nam bio najbolji prijatelj. Ali on ostaje
šuljom i oni su nam govorili da ih osta- udruženog zločinačkog poduhvata, od 6. sakriven, vjerovatno iz istih razloga zbog
vimo i da idemo. Krenuli smo. Dana 21. jula do 1. novembra 1995. pomagali u pri- kojih sakrivena ostaje i gospođa koja je
juna izbili smo u Nezuke. Još dvije su oso- silnom preseljenju stanovništva, nanoše- nakon otvorenja obnovljene Aladža dža-
be preživjele”, ovako je pričao u sudnici nju teških tjelesnih i psihičkih povreda, mije u Foči odnijela Kur’an koji je našla
Suda BiH pred Miodragom Josipovićem, odvajanju dječaka i muškaraca od njiho- u njenim ruševinama i čuvala ga godina-
Branimirom Tešićem, Dragomirom Vasi- vih porodica, zarobljavanju i pogubljenju ma, te ga predala trgovcu u Ustikolinu, da
ćem, Danilom Zoljićem i Radomirom Pan- muškaraca i dječaka na širem području se nikada ne sazna njeno ime. U nama je
tićem, kojima se već četiri godine sudi po opština Bratunac, Zvornik i Srebrenica”. strah da će, sve dok PW-101 živi pod ši-
optužnici koja ih tereti da su, kao rukovo- Iz smrti ustaje i Nedžad Avdić. Bio from, trajati i genocid, jedini zločin koji
dioci policijskih snaga u Bratuncu i Zvor- je žedan. Razmišljao je kako bi se volio ne prestaje sve dok se ne donese zakon o
niku, “u dogovoru sa drugim članovima napiti vode prije nego ga ubiju. Kada je zabrani njegovog negiranja. n

STAV 9/1/2020 19