Page 17 - STAV broj 253

riskirajući da bude pretučen, Ahmo ih je jaukali i uzvikivali imena. Ta pogublje- pošalje trideset ljudi da mu pomognu da
izbrojao sedam. Voze ih u Bratunac, u OŠ nja i dalje su trajala ujutro 14. jula. Nepo- ih podijeli, a ovaj mu odgovara: “Jebiga,
“Vuk Karadžić”. Ubijanje je već počelo. sredni podređeni optuženog, Beara, bio je Ljubo, vidjet ću šta mogu!” Devet godina
Nada je isparila u sirovoj ljetnoj jari. direktno uključen u operaciju pokapanja nakon presretanja ovog razgovora, Beara
U 18:00 sati tog 13. jula 1995. godine između 600 i 1.000 bosanskih Muslima- sjeda na optuženičku klupu. Poslije šest
otvorena je egzekucija u skladištu u Kra- na, za koje je Vijeće utvrdilo da su ubije- godina, osuđen je na doživotni zatvor, i
vici. Onamo su pješice odvedeni muškarci ni u tom skladištu između 13. i 14. jula.” on za genocid. Iza rešetaka je proveo tri-
koji su se tog dana predali, te su bili sku- Pukovnik Ljubiša Beara, načelnik naest godina. Umro je 9. februara 2017.
pljeni na poljanu kod Sandića. U presudi za bezbjednost u Glavnom štabu VRS-a, u zatvoru u Berlinu.
Zdravku Tolimiru piše: “Hiljade bosanskih 14. jula 1995. godine slavi pedeset šesti
muslimana prebačeno je autobusima ili rođendan. Umjesto mirisa torte, posvud BIJEG SA STRATIŠTA
upućeno pješice s livade u Sandićima do mirišu krv i prevrnuta zemlja, umjesto Odjednom, usahnuo je urlik grana-
zgrade prizemnice u području Bratunca svijeća, padaju ljudi poput travki u otko- ta, pucnjava je utihnula, krošnje iznad
poznate kao skladište u Kravici. Kada je sima, gase se životi pod udarima mitralje- prestravljenih ljudi prekrio je glas iz
skladište bilo dupkom puno, snage bo- skih rafala kao plamičci na postrojenim megafona. Vojnici VRS-a zvali su na
sanskih Srba počele su pucati na ljude svijećama zabodenim u bjelinu šlaga. Tako predaju, uljudno. Nedžadovog oca Ali-
unutra, koristeći se mitraljezima, kao i Beara slavi rođendan. To je velika Beari- je Avdića nigdje više nije bilo. Odluku
ručnim bombama i ručnim raketnim ba- na fešta. Nakon tri dana ubijanja, ostalo je sada trebao donijeti sam. Ustvari,
cačima. Pucali su satima, s povremenim mu je još “tri i po hiljade paketa” i on situacija je bila bezizlazna i kao jedino
prekidom vatre tokom kojih su ranjeni moli generala Radoslava Krstića da mu rješenje nudilo se: podići ruke i izaći
iz šume, pa neka sudbina odluči. Tra-
čak nade pojavio se u ljudskosti koju
Rekli su im da nađu sebi mjesto i da legnu. Legao je. su pokazali vojnici pred koje su izaš-
Zapucali su. Nekoliko metaka ga je pogodilo u predjelu li podignutih ruku. Zaista su se prema
njima ponašali onako kako su obećali
grudi i stomaka, u noge. Bio je živ, neki ljudi su se pozivajući ih na predaju. U trenutku je,
javljali i tražili da ih dokrajče. Vidio je čizmu kako staje sjedeći na zemlji glave zabijene među
koljena, poželio da je i otac s njim, ali
pored njegove glave i kako vojnik ubija čovjeka do ljubaznost vojnika trajala je samo dok
se cijela grupa nije izvukla iz šume.
njega koji je davao znake života Tada su ih grubo potovarili u kamion

STAV 9/1/2020 17