Page 12 - STAV broj 186
P. 12
NA MJESTU DOGAÐAJA
Sarajevo, jesenji, oblačan, devetnaesti mirno čekaju da isprate svoga prvaka, da u egzilu. Od najstarijih vremena bošnjački
dan oktobra 2003. godine po miladu. klanjaju dženazu, potpuno mokri. čovjek gaji poseban odnos prema zemlji
Pristižu ljudi, u rijekama, iz čitave u kojoj živi. Taj se specifičan odnos neće
Bosne i iz inostranstva, slijevajući se na Do šehidskog mezarja na Kovačima mijenjati od konstrukcija gdje bosanski
Trg Bosne i Hercegovine, sa svih stra- dug je put. Uz Miljacku, rijeku koja dvije pataren liježe u “zemlju svoju plemenitu”
na, tiho, dostojanstveno. Grad je zamro. polutke grada spaja, ljudi zastaju i odaju ili “na svojoj odmirači; i ta je – meka, a
Neka dotada nikad čujna tišina razlila se počast tabutu prekrivenom zastavom, na blaga”, pa preko onih koji na nekom od
ulicama, čaršijom, mahalama... Vrijeme, lafetu koji se polahko kreće ka istoku. Nad orijentalnih jezika recipijentu naznačuju
relativno kakvo već jeste, uspori. Prostor, mezarom hafiz Mensur Malkić uči prvih “znaj i to da je Bosna moja otadžbina”,
relativan kakav i on jeste, stisnu se. Grad petnaest ajeta kur’anske sure Er-Rahman, pa do pjesnika romantizma, modernizma
postade miran, spokojan, tih, usporen, a sure kojoj se merhum Alija Izetbegović ili postmodernizma, odnos prema Bosni
ljudi u njemu bliži jedni drugima. Do- često vraćao i njezine jedinstvene ajete uvijek će biti prisutan bez obzira u duhu
stojanstvena tuga čita se na licima pri- citirao, iz njih crpio inspiraciju, snagu, koje poetike književnik stvara.
došlica, koji se odlučno, ali ne prebrzo, hrabrost i drugima ih prenosio. Kako je
spuštaju k središtu grada heroja, gdje će rekao i zapisao, s tim se suretom susreo Bosna u bošnjačkoj književnosti nije
se dženazom oprostiti od merhuma, ko- još kao dječak, slušajući kiraet imama tek topos radnje, ona je više od državnog
jeg su došli ispratiti na put u Bolji svijet. Vekil-Harač ili Hadžijske džamije u Sa- prostora – više funkcionira kao izvor i uvir
rajevu Mustafe Mujezinovića. kompletnog bošnjačkog čovjeka. On u njoj
Polahko počinje kiša, sve jača, sve ne vidi samo geografski prostor, državu pa
upornija, gusta poput zavjese. Ljudi joj Tako je tu, među svojim palim bor- čak ni tek ideju, on u njoj vidi svoj pra-
prkose, stotinu i pedeset hiljada ih klanja cima, svjedocima vjere u Jedinoga Boga, početak i svoj konačni kraj. Uprkos broj-
dženazu čovjeku, kojeg su smatrali svo- na starom šehidskom mezarju u Sarajevu, nim mijenama koje su unutar različitih
jim liderom, kojeg su slijedili u iskuše- završio ovozemaljski život Alija, sin Mu- društveno-političkih sistema i državnih
njima kojima dotada niti oni, niti njihovi stafin, Izetbegović, izabrani lider Bošnja- uređenja Bošnjake manje-više negativno
preci nisu bili podvrgnuti. Alija Izetbe- ka kojem su oni, kao niti jednom prije, tretirale, bošnjački književni izraz nikada
gović, pravnik po obrazovanju, filozof poklonili emanet vodstva. nije odustao od Bosne. Ponuđena slika ži-
po vokaciji, zatočenik misli po sudbini, vota bit će bogato natopljena senzibilite-
državnik po izboru, lider jednog malo- (Iz Prologa knjige Alija Izetbegović: tom Bosne, iako njezinog imena neće biti
brojnog naroda, dugo nepriznatog, čija kratka biografija) unutar teksta. Takvo prisustvo sobom, a
je povijest sistemski krivotvorena, osa- odsustvo imenom prepoznat ćemo na ci-
kaćivana, napustio je Ovaj svijet mučen Bošnjačka će književnost od svojih jelom nizu upečatljivih mjesta koja boš-
bolešću, koju je vukao kao posljedicu du- početaka u vidu usmenopoetskog njačku književnost izdvajaju iz korpusa
gogodišnjeg robijanja po socijalističkim lirskog, epskog i baladesknog izra- književnosti na srodnim jezicima.
kazamatima, u koje je dva puta dospio za, te usmenoproznog izraza u obliku pri-
jer je želio slobodu. Jer je, kako je sam povijetke ili predaje, pa preko bosanskih (Iz predgovora Seada Šemsovića u
kasnije napisao, u nju bježao. srednjovjekovnih tekstova, poglavito nat- knjizi Bošnjaci o Bosni i sebi: Izbor iz
pisa na stećcima i kasnije nišanima, preko
Pred tabutom koji, prekriven zastavom pisama bosanskih krajišnika, pučke knji- bošnjačke književnosti i esejistike)
Bosne i Hercegovine, stoji ispred Parla- ževnosti (alhamijado) na bosanskom jeziku
mentarne skupštine BiH, Visoki pred- a arapskim pismom, preko književnosti Usvom višestoljetnom kontinuite-
stavnik međunarodne zajednice, britanski na arapskom, turskom i perzijskom jezi- tu bosanski jezik dijelio je sudbi-
liberal Paddy Ashdown, u zanosu kazuje ku, te u konačnici do književnosti druge nu bosanske države i bošnjačkog
da danas i nebo nad Bosnom plače. Kiša polovine 19, cijelog 20. i prvih decenija
pljušti sve jače. A ljudi ne traže zaklona, 21. stoljeća, kao centralno mjesto svoga
zanimanja prepoznavati Bosnu. U tih više
od hiljadu godina književnoga izraza, u
kojem bosansko srednjovjekovlje posma-
tramo kao zajedničku baštinu svih kasni-
jih nasljednika bosanskih patarena, slika
zemlje Bosne ostaje velikom temom. Svi
kulturni pregaoci, koji su svoju ljubav pre-
ma Bosni pretočili u književni izraz veli-
čajući, hvaleći i slaveći svoju zemlju, uka-
zuju na vlastiti osjećaj pripadnosti Bosni.
Književnost Bošnjaka obuhvata znat-
no širi prostor od prostora Bosne, jer će
se ovaj narod, pored svoje zemlje Bosne
i Novopazarskog sandžaka, u kojima je
autohton, uvataniti u zemljama i bližih i
daljih prostora, a sa sobom će nositi duh
Bosne i duh bošnjačke kulturne posebno-
sti, što će često biti znak međusobnog pre-
poznavanja. Upravo je stoga ideja Bosne
i bošnjaštva prisutna kako u Bosni i San-
džaku, tako i u djelima bošnjačkih pisaca
12 27/9/2018 STAV
