Page 16 - STAV broj 186

POLITIKA

potpisom mnogo toga gubi – da se amne- Američki ambasador u Bosni i Hercegovini Victor Jackovich
stira agresija i da je prihvatanje sporazuma i komandant Armije RBiH general Rasim Delić
i moralna i politička kapitulacija – a da se
zauzvrat ne dobija ništa, pogotovo se ne Iz dnevne
dobijaju bilo kakve garancije o povratku štampe tih
prognanih, o kažnjavanju zločinaca ili o
trajnosti eventualnog mira. dana

Oni među govornicima i učesnicima U ratnim vremenima, kada se i u najstarijim svjetskim
debate koji su bili skloni potpisivanju demokratijama strategija i politika svodi uglavnom na jednu
Owen-Stoltenbergovog plana to su bez dominantnu lidersku ličnost i kabinetsku vladu, sazvati ovakvu
izuzetka činili iznoseći stav kako su dota- vrstu sabora i uključiti čitavu političku, kulturnu i akademsku
dašnje ljudske i materijalne žrtve enormne, elitu jednog naroda u proces donošenja odluka koje se tiču
a trenutna situacija gotovo bezizlazna, čitavog naroda i njegove sudbine vrhunski je čin i demokratije i
bojeći se da će se ona dodatno pogoršati, državničke mudrosti i odgovornosti
pogotovo ako cjelokupna tadašnja među-
narodna zajednica stoji iza takvog plana.
Niko među pristalicama potpisivanje spo-
razuma nije iznio bilo kakav argument
koji bismo mogli nazvati zagovaranjem
političke ili ideološke platforme neke
“muslimanske” državice, već se isključi-
vo radilo o ličnim procjenama (bile one
tačne ili ne) da li je bošnjački narod kadar
preživjeti, a Bosna i Hercegovina opstati
kao država. Neko to danas može nazvati
malodušnošću, neko defetizmom, neko
očajem, ali se u tom trenutku radilo o
razumljivim stavovima i razmišljanjima.

Ono što se danas često prešućuje jeste
to da se Sabor održavao neposredno nakon
okončanja agresorske operacije “Luka-
vac-93”, kada je Sarajevo praktično jedva
spašeno od stavljanja u dvostruki obruč i
potpunu izolaciju, da nisu postojale bilo
kakve naznake u vezi s okončanjem su-
koba s HVO-om, tj. agresije Republike
Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu, koja
svoj najteži aspekt nije imala samo u oru-
žanim akcijama već i u hermetičkom za-
tvaranju granica prema trećim zemljama,
obustavljanju protoka humanitarne pomo-
ći i logističkom davljenju preostalih slo-
bodnih prostora Republike. Bošnjacima
kao narodu tada nije prijetio samo fizički
nestanak od neprijateljskog oružja, već i
od najstrašnijeg ubice – gladi.

IZBOR IZMEĐU DVA ZLA Haris SIljadžić, tadašnji ministar vanjskih poslova BiH,
i predsjednik Predsjedništva RBiH neposredno pred
U suštini, kao što je to u jednom svom početak zasjedanja Sabora
govoru istakao Alija Izetbegović, radilo se
o izboru između pravednog, ali bezizgled-
nog rata i nepravednog mira, te je na Sa-
boru izglasan nastavak otpora do nekog
pravednijeg mira. Za prihvatanje plana
bila su 53 glasa, protiv je bilo 78 sabor-
nika, dok je uvjerljiva većina od njih 218,
odnosno 62,46 posto, bila za prihvatanje
plana, ali uz uvjet vraćanja silom osvoje-
nih teritorija.

Da je upravo ovakav zaključak – za
koji je glasala većina prisutnih na Saboru,
kojim se prema svjetskoj javnosti poslala
poruka da Bošnjaci nisu prepreka mirnom
rješenju, da Bošnjaci jesu za mir, ali ne
mir po svaku cijenu i ne za mir po cijenu

16 27/9/2018 STAV