Page 39 - STAV broj 337
P. 39

Tijela su bila na podu, a njihove glave na
          stolu. Muško tijelo ležalo je pored stola, a
          na prsima mu je bila harmonika.
          LEŠEVI U DRINI I SAVI
            Kada se pročulo u Janji za ovaj zvjerski
          zločin, Janjarci su izašli da protestiraju.
          Mićo Đokić, komandir stanice milicije u
          Janji, pozvao je specijalce da “rastjeraju
          bagru”. Pucali su iznad glava okupljenog
          naroda, koji se razbježao. Mićo Đokić na-
          redio je poslije toga da se dženaze moraju
          obavljati “brzo i tiho”.
            Svjedoci pričaju da su janjarski mla-  Fotografija Rona Haviva
          dići kradom odlazili na Drinu i izvlačili   iz Bijeljine, april 1992.
          leševe ubijenih Bošnjaka srednjeg Podri-
          nja. Ukopavali su ih blizu obale. Leševe                             Dragomir Pećanac iz štaba Ratka Mladića
          koje nisu mogli izvući, a takvih je bilo                             došao je po Avdu i odveo ga u Han-Pijesak.
          mnogo, voda je nosila u Savu, a Sava u                                  Vojkan Đurković, desna ruka Željka
          Sremsku Mitrovicu, pokraj koje su Srbi                               Ražnatovića Arkana, harao je Bijeljinom
          postavili mreže kako leševi ne bi prošli                             i Janjom sve do kraja rata. Otimao je od
          do Beograda.                                                         Bošnjaka novac, nakit, mašine, tehničku
            Jusufa Terzića srpski policajci odve-                              robu..., sve što se moglo odnijeti. Odlu-
          li su u stanicu. Nije se vratio cijeli dan.                          čivao je koga će pustiti iz Janje i Bijelji-
          Njegova supruga otišla je u stanicu da pita                          ne, a ko će ostati. Bošnjaci bi mu platili
          za njega. Izvadili su “zapisnik” i rekli da                          hiljade maraka da ih pusti da odu, on bi
          je bio pijan i da ga je udario kamion na   Ron Haviv,                uzimao pare i vraćao ih u logore.
          putu za Bijeljinu. Jusuf nije pio. U bol-  fotoreporter                 Merimi Hamzić 1995. godine ubijeno
          nici u Bijeljini, kada je supruga došla da                           je pet članova porodice. Našli su ih sve
          ga identificira, vidjela je da Jusuf nema   osamdeset Bošnjaka, najčešće su umirali   oko sinije za kojom su večerali. Vojkan
          ni očiju, ni usta, da mu je glava razbijena.  od posljedica teškog premlaćivanja.   Đurković doveo je svoje vojnike da oči-
            Kada su srpske izbjeglice počele do-  Osman-efendija Kavazović u filmu   ste kuću i odmah je nekom prodao, nekoj
          laziti u Janju i Bijeljinu, Bošnjake su   priča kako su u logoru klanjali više od de-  srpskoj porodici koja se tu uselila.
          istjerali iz njihovih kuća. Rekli su da su   set dženaza ubijenim Bošnjacima. Namaz   Većina Bošnjaka, njih oko 33.000 iz
          im sada oni gazde – ako hoće šta da vam   su obično predvodili on i Ruvejd-efendi-  Janje i Bijeljine, protjerana je 1994. go-
          daju, to je do njih. U kuću kovača Jusufa   ja Delić iz Diviča. Uzimali bi tejemum i   dine. Kada su Srbi odlučili da im više
          Alihodžića u Janji uselila se srpska poro-  klanjali bez podizanja ruku.  nisu potrebni, u nekoliko dana su ih
          dica. Muhamed Alihodžić, sin Jusufov,   Efendija Kavazović ispričao je kako   sve deportirali. Ostalo je nekoliko po-
          imao je tada trinaest godina i prisjeća se   su logoraši prepostili cijeli ramazan 1993.   rodica, uglavnom onih koji su im bili
          tog vremena: “Te izbjeglice, kada su se   godine, iako hrane skoro da nisu ni do-  potrebni kao zanatlije. Među njima je
          uselile, uzele su nam kravu i prodale je.   bijali, a ono što su dobijali bile su neke   bio i Jusuf Alihodžić. Njega i njegovu
          Babo je otišao u policiju da prijavi, a oni   splačine. “Kada smo odlučili postiti i za-  suprugu su, priča sin Muhamed, pretukli
          su ga tamo još i pretukli. Ja poslije toga   postili prvi dan ramazana, navečer dola-  i 1998. godine.
          više nikad nisam mlijeko popio”, priča   ze logoraši s prinudnog rada i nose pune   Dokle idu zločinački umovi, najbolje
          kroz suze Muhamed. Njegova porodica   kese hrane. Autobus koji ih je vozio sta-  govori podatak da je Mirko Babić, direk-
          cijeli rat je provela u Janji, Jusufa su tukli   jao je kod nekog kioska da stražari kupe   tor Muzeja Semberije, postavio izložbu na
          haman pa svaki dan. Ko god bi od Srba   cigare. Naše žene su to skontale, da au-  kojoj je prikazana fotografija arkanovca
          došao da mu nešto uradi, potkuje konja   tobus uvijek tu staje, pa su donijele hra-  kako udara mrtvo tijelo ubijenog Boš-
          ili nešto slično, pretukao bi ga.  nu i platile stražarima da nam je unesu”,   njaka, fotografija slična Havivoj, samo
            Janjarce i Bijeljince vodili su na pri-  priča Osman-efendija.     iz drugog ugla, uz opis da su to srpske
          nudni rad, na kopanje rovova, koristili su   U Bijeljini je u to vrijeme bio još je-  žrtve u Bijeljini.
          ih kao živi štit, a većina ih je bila zato-  dan logor: Vanekov mlin. U tom logoru   Bijeljina je primjer zločina koji je bio
          čena u logoru Batković, prvom formira-  posljednji put viđen je živ pukovnik Avdo   javan, za koji je svako u Bijeljini znao, koji
          nom i posljednjem zatvorenom logoru u   Palić. Abdurahman Malkić svjedočio je   je trajao tri godine, ali ubijeni se Bošnjaci
          Bosni i Hercegovini. U logoru je ubijeno   da ga je čuo i vidio u Vanekovom mlinu.   u evidenciji vode kao “umrli prirodnom
                                                                               smrću”. Kakva je to prirodna smrt s met-
          Omer Nargalić sin je bijeljinskog boksera Salke Nargalića            kom u potiljku?
                                                                                  Čitava porodica Bišanović pobijena je
          Ćose, bokserskog šampiona Jugoslavije. Kada su Mauzeru               mecima, a napisano je u zvaničnim doku-
          rekli da su uhvatili Ćosu, on je povikao: “Uhvatili ste Ćosu,        mentima da su umrli prirodnom smrću.
                                                                               Njihova podstanarka, koja je bila Srp-
          svaka čast. Pucajte mu u nogu i u ruku da ne pobjegne.” Ruke         kinja i koja je zajedno s njima ubijena,
          su mu bile vezane na leđima. Desetak arkanovaca ušlo je da           vodi se kao žrtva ratnih sukoba. Mnogo
                                                                               je ovakvih slučajeva u Janji i Bijeljini. A
          ga tuku. Njegovo mrtvo tijelo ostavljeno je u Redžepovoj kući.       zločin još traje.              n


                                                                                                    STAV 20/8/2021 39
   34   35   36   37   38   39   40   41   42   43   44