Page 39 - STAV broj 337
P. 39
Tijela su bila na podu, a njihove glave na
stolu. Muško tijelo ležalo je pored stola, a
na prsima mu je bila harmonika.
LEŠEVI U DRINI I SAVI
Kada se pročulo u Janji za ovaj zvjerski
zločin, Janjarci su izašli da protestiraju.
Mićo Đokić, komandir stanice milicije u
Janji, pozvao je specijalce da “rastjeraju
bagru”. Pucali su iznad glava okupljenog
naroda, koji se razbježao. Mićo Đokić na-
redio je poslije toga da se dženaze moraju
obavljati “brzo i tiho”.
Svjedoci pričaju da su janjarski mla- Fotografija Rona Haviva
dići kradom odlazili na Drinu i izvlačili iz Bijeljine, april 1992.
leševe ubijenih Bošnjaka srednjeg Podri-
nja. Ukopavali su ih blizu obale. Leševe Dragomir Pećanac iz štaba Ratka Mladića
koje nisu mogli izvući, a takvih je bilo došao je po Avdu i odveo ga u Han-Pijesak.
mnogo, voda je nosila u Savu, a Sava u Vojkan Đurković, desna ruka Željka
Sremsku Mitrovicu, pokraj koje su Srbi Ražnatovića Arkana, harao je Bijeljinom
postavili mreže kako leševi ne bi prošli i Janjom sve do kraja rata. Otimao je od
do Beograda. Bošnjaka novac, nakit, mašine, tehničku
Jusufa Terzića srpski policajci odve- robu..., sve što se moglo odnijeti. Odlu-
li su u stanicu. Nije se vratio cijeli dan. čivao je koga će pustiti iz Janje i Bijelji-
Njegova supruga otišla je u stanicu da pita ne, a ko će ostati. Bošnjaci bi mu platili
za njega. Izvadili su “zapisnik” i rekli da hiljade maraka da ih pusti da odu, on bi
je bio pijan i da ga je udario kamion na Ron Haviv, uzimao pare i vraćao ih u logore.
putu za Bijeljinu. Jusuf nije pio. U bol- fotoreporter Merimi Hamzić 1995. godine ubijeno
nici u Bijeljini, kada je supruga došla da je pet članova porodice. Našli su ih sve
ga identificira, vidjela je da Jusuf nema osamdeset Bošnjaka, najčešće su umirali oko sinije za kojom su večerali. Vojkan
ni očiju, ni usta, da mu je glava razbijena. od posljedica teškog premlaćivanja. Đurković doveo je svoje vojnike da oči-
Kada su srpske izbjeglice počele do- Osman-efendija Kavazović u filmu ste kuću i odmah je nekom prodao, nekoj
laziti u Janju i Bijeljinu, Bošnjake su priča kako su u logoru klanjali više od de- srpskoj porodici koja se tu uselila.
istjerali iz njihovih kuća. Rekli su da su set dženaza ubijenim Bošnjacima. Namaz Većina Bošnjaka, njih oko 33.000 iz
im sada oni gazde – ako hoće šta da vam su obično predvodili on i Ruvejd-efendi- Janje i Bijeljine, protjerana je 1994. go-
daju, to je do njih. U kuću kovača Jusufa ja Delić iz Diviča. Uzimali bi tejemum i dine. Kada su Srbi odlučili da im više
Alihodžića u Janji uselila se srpska poro- klanjali bez podizanja ruku. nisu potrebni, u nekoliko dana su ih
dica. Muhamed Alihodžić, sin Jusufov, Efendija Kavazović ispričao je kako sve deportirali. Ostalo je nekoliko po-
imao je tada trinaest godina i prisjeća se su logoraši prepostili cijeli ramazan 1993. rodica, uglavnom onih koji su im bili
tog vremena: “Te izbjeglice, kada su se godine, iako hrane skoro da nisu ni do- potrebni kao zanatlije. Među njima je
uselile, uzele su nam kravu i prodale je. bijali, a ono što su dobijali bile su neke bio i Jusuf Alihodžić. Njega i njegovu
Babo je otišao u policiju da prijavi, a oni splačine. “Kada smo odlučili postiti i za- suprugu su, priča sin Muhamed, pretukli
su ga tamo još i pretukli. Ja poslije toga postili prvi dan ramazana, navečer dola- i 1998. godine.
više nikad nisam mlijeko popio”, priča ze logoraši s prinudnog rada i nose pune Dokle idu zločinački umovi, najbolje
kroz suze Muhamed. Njegova porodica kese hrane. Autobus koji ih je vozio sta- govori podatak da je Mirko Babić, direk-
cijeli rat je provela u Janji, Jusufa su tukli jao je kod nekog kioska da stražari kupe tor Muzeja Semberije, postavio izložbu na
haman pa svaki dan. Ko god bi od Srba cigare. Naše žene su to skontale, da au- kojoj je prikazana fotografija arkanovca
došao da mu nešto uradi, potkuje konja tobus uvijek tu staje, pa su donijele hra- kako udara mrtvo tijelo ubijenog Boš-
ili nešto slično, pretukao bi ga. nu i platile stražarima da nam je unesu”, njaka, fotografija slična Havivoj, samo
Janjarce i Bijeljince vodili su na pri- priča Osman-efendija. iz drugog ugla, uz opis da su to srpske
nudni rad, na kopanje rovova, koristili su U Bijeljini je u to vrijeme bio još je- žrtve u Bijeljini.
ih kao živi štit, a većina ih je bila zato- dan logor: Vanekov mlin. U tom logoru Bijeljina je primjer zločina koji je bio
čena u logoru Batković, prvom formira- posljednji put viđen je živ pukovnik Avdo javan, za koji je svako u Bijeljini znao, koji
nom i posljednjem zatvorenom logoru u Palić. Abdurahman Malkić svjedočio je je trajao tri godine, ali ubijeni se Bošnjaci
Bosni i Hercegovini. U logoru je ubijeno da ga je čuo i vidio u Vanekovom mlinu. u evidenciji vode kao “umrli prirodnom
smrću”. Kakva je to prirodna smrt s met-
Omer Nargalić sin je bijeljinskog boksera Salke Nargalića kom u potiljku?
Čitava porodica Bišanović pobijena je
Ćose, bokserskog šampiona Jugoslavije. Kada su Mauzeru mecima, a napisano je u zvaničnim doku-
rekli da su uhvatili Ćosu, on je povikao: “Uhvatili ste Ćosu, mentima da su umrli prirodnom smrću.
Njihova podstanarka, koja je bila Srp-
svaka čast. Pucajte mu u nogu i u ruku da ne pobjegne.” Ruke kinja i koja je zajedno s njima ubijena,
su mu bile vezane na leđima. Desetak arkanovaca ušlo je da vodi se kao žrtva ratnih sukoba. Mnogo
je ovakvih slučajeva u Janji i Bijeljini. A
ga tuku. Njegovo mrtvo tijelo ostavljeno je u Redžepovoj kući. zločin još traje. n
STAV 20/8/2021 39