Page 42 - STAV broj 337

DRUŠTVO

vrlo vjerovatno, veoma siromašna poro-
dica i nisu ni znali kakvo su blago imali
u svojim rukama kada su 1894. godine
odlučili Hagadu prodati Zemaljskom mu-
zeju za 150 tadašnjih kruna. Preračunato
u današnju vrijednost, za oko 900 dolara.
“Oni su očigledno bili veoma siromaš-
na porodica dok su tako vrijedan rukopis
prodali Zemaljskom muzeju zbog finan-
sijske situacije u kojoj su se nalazili. Kada
je Zemaljski muzej otkupio Hagadu, nisu
ni oni znali šta imaju u svom vlasništvu.
Tek nakon što je knjiga poslana u Beč na
ekspertizu i restauraciju, tek se tada za-
pravo otkriva njena prava umjetnička vri-
jednost. Što se porodice Koen tiče, teško
se može vjerovati da danas ima iko živ
od njihovih potomaka”, priča nam Igor
Kožemjakin, hazan sarajevske Sinagoge i
jedan od čelnika male jevrejske zajednice
u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.
“Hazan je”, pojašnjava nam Kože-
mjakin, “u izvornom značenju pjevač,
onaj koji predvodi vjernike u molitvi. U Goran Mikulić
Sarajevu je hazan i mnogo više. U odsu-
stvu rabina, svi aspekti vjerskog života zgrade otpadaju komadi fasade, nekoga još od vremena kada su iz Španije, preko
spadaju na pleća hazana, od vjerske po- mogu ozlijediti pa se to uređuje. Novaca Soluna, došli u zemlju koja je tada bila dio
duke za djecu i odrasle, preko sahrana pa za kompletnu restauraciju nema, mala su Osmanskog Carstva. Mnoštvo je primje-
do obrezivanja.” zajednica i snalaze se kako znaju i umiju. ra dokaz takvoj tvrdnji. “Naša zajednica
U Bosni i Hercegovini danas živi ne- “Hranimo i pomažemo siromašne, nema moela, osobu koja obrezuje muško
što manje od hiljadu Jevreja. U Sarajevu dvadesetak je posto Jevreja, ostalo su naše dijete osmi dan po rođenju. Jedno je vrije-
ih je oko 600, a ostatak živi u nekoliko komšije svih nacionalnosti koji su u po- me čuveni berber Skaka, musliman, u 19.
bh. gradova. Jevreji imaju svoje općine trebi”, ponosno će Kožemjakin. Za njega stoljeću imao ferman od paše iz Istanbula
u Mostaru, Zenici, Tuzli, Banjoj Luci i je, naglašava, posebno važno to što Sara- da može obrezivati jevrejsku djecu, s tim
Doboju, te općine uz onu sarajevsku čine jevska hagada ne pripada samo Jevrejima. da su rabini govorili blagoslove, odnosno
Jevrejsku zajednicu Bosne i Hercegovine. “Sarajevska hagada je, jasno, nama vrlo obavljali taj vjerski dio.”
Dok stojimo u dvorištu sarajevske važna, ali ono što je posebno zanimljivo Ta je zajednica skoro pa uništena, na-
sinagoge, izgrađene 1902. godine, Ko- jeste da je ona dio zajedničkog identiteta, žalost, na početku Drugog svjetskog rata,
žemjakin nadgleda građevinske radove činjenica je da je svaki građanin Bosne i kada je Sarajevo palo pod vlast takozvane
koje trojica radnika obavljaju na uprav- Hercegovine ponosan na to što imamo NDH, kada su ustaše uvele rasne zakone
noj zgradi naslonjenoj na sinagogu. U Sarajevsku hagadu.” i počele progon Sarajlija. Nestalo je u pr-
dvorištu se igraju djeca kada dođu ne- Suživot s komšijama druge vjere oduvi- voj godini rata oko 85 posto sarajevskih
djeljom na vjersku poduku, ali sa stare jek je bio svakodnevica sarajevskih Jevreja, Jevreja, uništena je i opljačkana njihova
imovina, uništen jezik kojim su govorili.
Jezik koji su donijeli iz Španije i dopu-
njavali ga bosanskim i turskim riječima
i izrazima tvoreći tako čudesnu jezičku
konstrukciju.
“Nažalost, jezik koji je do Drugog
svjetskog rata bio maternji jezik Sefarda,
ladino, danas je skoro pa mrtav jezik, go-
vori ga svega dvoje ili troje ljudi”, priča
nam Kožemjakin. Sredinom 1942. u Sa-
rajevu je ostalo tek stotinjak Jevreja koji
su se krili kod svojih komšija pod lažnim
identitetom. Kraj rata dočekali su oni i
rijetki koji su preživjeli koncentracijske
logore. I oni koji su bili u partizanima.
Veze sa Španijom, svojom pradomovi-
nom, danas skoro pa i da nemaju. Kože-
mjakin kaže da je razlog tome činjenica da
su španske jevrejske zajednice uglavnom
imigrantske i uglavnom prevladavaju Aš-
kenazi. “Mada se i to polako mijenja, ima
dosta Sefarda, posebno s Balkana, koji su

42 20/8/2021 STAV