Page 37 - STAV broj 337
P. 37

O stradanju Bijeljinaca u filmu govori
          i Jusuf Trbić, prijeratni bijeljinski novinar.
          Ljubiša Savić Mauzer, priča Trbić, kada je
          uhapšen i nekoliko puta pretučen, rekao
          mu je: “Ne brini, ujutro ćeš ti na ahiret.”
            Omer Nargalić sin je bijeljinskog bok-
          sera Salke Nargalića Ćose, bokserskog
          šampiona Jugoslavije. On u filmu govo-
          ri o svom rahmetli ocu. Posljednji koji je
          Ćosu vidio živog bio je Jusuf Trbić. Ćosa
          je doveden dok je Jusuf još bio na “ispi-
          tivanju”, preciznije rečeno, na brutalnom
          premlaćivanju. Kada su Mauzeru rekli
          da su uhvatili Ćosu, on je, po Jusufovom
          svjedočenju, povikao: “Uhvatili ste Ćosu,
          svaka čast. Pucajte mu u nogu i u ruku da
          ne pobjegne.” Ruke su mu bile vezane na
          leđima. Desetak arkanovaca ušlo je da ga   Avdo
          tuku. Njegovo mrtvo tijelo ostavljeno je   Huseinović
                                             s ekipom
          u Redžepovoj kući.                 TV Podrinje
          STRAŠNA GREŠKA                    odveo policajac Nebojša Narančić. Re-  morao otići živjeti kod svog očuha. Milan
            Arkanovci su ubili i troje Srba kako   kao joj je da ih vodi da ih ispita i da se   Mićić došao je nakon nekog vremena u
          bi prikazali da su ih ubili Bošnjaci. Sin   brzo vraćaju. Nikada ih više nije vidjela.   kuću Kemalovog očuha i ubio Kemala.
          jednog od ubijenih Srba Veljko Lukić   Policajac Nebojša pobjegao je u Srbiju.   U to vrijeme Bošnjaci Bijeljine su
          vjerovao je da su Bošnjaci ubili njegovog   Ondje i danas živi.      bili samo sjene od ljudi, nisu smjeli iza-
          oca, ali jedan od komšija, Srbin, ispričao   Ubijanja bijeljinskih Bošnjaka nastav-  ći iz kuća, osluškujući danonoćno kora-
          mu je šta se uistinu desilo. Veljko Lukić   ljena su tokom cijele 1992, 1993. i 1994.   ke kada će po njih doći. Osim Bošnjaka,
          poslije toga više nikada nije došao u Bi-  godine. Upadali bi im u kuće i ubijali ih   ubijani su Romi i Albanci. Niko ne zna
          jeljinu. Živi u Srbiji.           kako im se prohtije.               tačan broj ubijenih. Svjedoci tvrde da je
            Potomci Ali-paše Fidahića, koji je bio   Najveći pojedinačni zločin u Bije-  ubijanje romske djece bilo svakodnevno,
          desna ruka Husein-kapetana Gradaščevi-  ljini izvela je specijalna jedinica “Pahu-  kad bi vidjeli djecu na ulici, Srbi ih od-
          ća, stotinama godina živjeli su u Bijeljini,   ljice” pod komandom Miće Stanišića i   vodili iza zgrade i ubijali. Premlaćivanja,
          gdje se nakon pobune nastanio Ali-paša.   Tome Kovača. Upali su u kuće porodica   silovanja, sve je to bilo dio života bijeljin-
          Amir Fidahić, već u poznim godinama,   Sarajlić, Sejmenović i Malagić, odveli ih   skih Bošnjaka.
          posljednji je muški potomak ove čuvene   u Balatun na obalu Drine i tu strijelja-  Nakon Bijeljine, na red je došla Ja-
          porodice. Njegov otac Asim-beg Fida-  li. Pucali su im sačmaricama u potiljak.   nja, bošnjačka varošica. Ibrahim Gutić,
          hić ubijen je u Drugom svjetskom ratu.   Ubijena su 22 člana ovih porodica. O ka-  koji je bio član bošnjačke delegacije u
          Ubili su ga partizani. Iako je pomagao   kvoj je okrutnosti riječ, najbolje svjedoči   pregovorima s Jugoslavenskom narod-
          partizanski pokret, pomagao Bijeljince   scena jedne majke kojoj je šestogodišnje   nom armijom (JNA), priča kako je kape-
          bez obzira na vjeru, bio u odličnim od-  dijete ostalo u postelji kada su ih poku-  tan JNA Nikola Reljić kazao janjarskim
          nosima s Rodoljubom Čolakovićem, stri-  pili iz kuća. Ona je zavikala: “Gdje mi je   Bošnjacima da dolazi s vukovarskog ra-
          jeljan je zajedno s još desetak uglednih   Ado”, a Srbin se hladno vratio u kuću,   tišta gdje ni kokošinjac nije ostao, dobili
          Bijeljinaca muslimana. Njihove komšije   donio šestogodišnjeg Adu, iako je znao   su zadatak da i Janju sravne sa zemljom
          Srbi došli su s partizanima i kazali da ih   gdje ga vodi. Ado je strijeljan zajedno s   ako samo jedna petarda pukne. Ibrahim
          treba strijeljati. Kada je Asim-begova su-  ostalima. Lokalni Srbi bili su angažira-  je Reljića uvjeravao da se to neće desiti,
          pruga pitala Rodoljuba Čolakovića za to,   ni da bacaju tijela ubijenih Bošnjaka u   da ne napada Janju. Nakon razgovora s
          on se uhvatio za glavu i govorio: “Greška,   Savu. Adino malo tijelo Sava je odnijela   Reljićem, Janjarci su predali oružje, nije
          strašna greška!”                  u Sremsku Mitrovicu, gdje je izvučen iz   bilo nikakvog otpora u Janji. Poslije rata
            “Greška” se desila i pedeset godina po-  rijeke i ukopan na groblju.  je Ibrahim sreo pukovnika Reljića na No-
          slije. Amirov sin Asim, noseći ime svog   Bračni par Ćehajić, poznat u Bijelji-  vosadskom sajmu. Reljić mu je prišao, za-
          djeda, kao da je ponio i njegovu sudbinu.   ni po svojoj humanosti, po desecima na-  grlio ga i rekao: “Da te ne poslušah, sad
          Njega je, kao imućnog poduzetnika, odveo   puštene djece koju su odgojili i poslali u   bih bio u Haagu.”
          njegov prijatelj Brano Filipović. Odveden   svijet, zaklani su u svom stanu. Svjedoci   Begu Bukvića policija je odvela u
          je u Šicin lokal, koji je Asim kupio Šici   tvrde da je krivi bilo i na zidovima, po   Zvornik da ga ispitaju. Naredni dan po-
          svojim novcem, novcem koji Šico nikada   cijelom stanu. Dječaka Samira, koji je   rodicu su obavijestili da je umro, da ga
          nije vratio Asimu. Osim novca, uzeo mu   živio kod njih, pronašli su zaklanog, s   dođu identificirati u mrtvačnici. Jedva
          je i život. Kada je Amir pitao za sina, re-  odsječenim ušima.       su ga prepoznali, bio je modar, izubijan,
          čeno mu je da je ubijen greškom. Njego-  Kemal Islamović bio je oženjen Srp-  isječen žiletom. Na njegovom su tijelu
          vo tijelo pronađeno je na groblju u Srbiji.  kinjom Nadom. Sačekali su je kada se   žiletom urezivali krstove.
            U Bijeljini je ubijena cijela porodica   vraćala s posla i upucali. Samo zato što   Porodicu Milkić, muža i ženu, zaklali
          Bišanović te njihova podstanarka Srpki-  je bila udata za Bošnjaka. Kemal je tijelo   su u njihovoj kući u Janji. Žena koja im
          nja. Živani Delić, rođenoj u srpskoj po-  supruge Nade prebacio u Tivat i ondje ga   je donosila mlijeko primijetila je da nešto
          rodici, ubijeni su muž Redžo i dva sina.   sahranio. Vratio se u Bijeljinu. U njego-  nije uredu čim ne izlaze, pa je s komšija-
          Živana priča da je njene sinove i muža   vu kuću uselio se Milan Mićić, Kemal je   ma provalila vrata. Našli su ih zaklane.


                                                                                                    STAV 20/8/2021 37
   32   33   34   35   36   37   38   39   40   41   42