Page 61 - STAV broj 297

aktivnost, oduzimamo im socijalizaci- bez da stvaramo konflikte. I ako se kon-
ju u direktnom kontaktu sa vršnjacima. flikt dešava, kako da ga konstruktivno
Posebno u ovom periodu podnose veliki riješimo. Nemamo sigurne pokazatelje
stres nastavnici i školsko osoblje, oni su o tome jesu li kod nas brojevi u porastu,
izloženi enormnim naporima da kako-ta- ali u nekim se društvima to pokazalo ta-
ko održe sistem i neki nivo edukacije i kvim. Ne znamo koliko se ljudi odluči
obrazovanja na nivou za koji ne znamo prijaviti takve slučajeve. Ali pratit ćemo.
kakve će efekte proizvesti. Moramo više Ko zna, možda ćemo imati i baby boom
razmišljati o tome kako ćemo se adapti- nakon lockdown-a, kao što se dešava u
rati, zadržati neke rutine i ne mijenjati nekim zemljama.“
svoj uobičajeni način života. Naravno,
navikavamo se na masku, na distancu, STAV: Svjedočimo ekspanziji škola spor-
ali isto tako vidimo da puno više ljudi ta, pogotovo škola fudbala. Svjedočimo
šeta, hoda po planinama i prirodi, otkri- ogromnim, uglavnom potpuno nerealnim,
va svoju zemlju, gradove i mjesta za koja očekivanjima roditelja koji svoju djecu
nisu ni znali. Konačno smo shvatili kako već vide u najvećim svjetskim klubovima,
nam je prelijepa priroda u kojoj može- s debelim bankovnim računima. Koliko
mo da uživamo. Da možemo odmoriti u ta nerealna ambicija roditelja predstavlja
svojoj zemnlji. Ali ono što je pandemija problem, kakvu djecu odgajamo?
izbacila na površinu jesu generalne bo- ŠETIĆ: “Upravo zato što je sport postao
lesti našeg društva, jedna očigledna neo- ozbiljna grana privrede, od koje se može
rganiziranost koja nas dovodi u još veću dobro živjeti, u tome se vidi dobra prili-
neizvjesnost, nesigurnost u funkcionira- ka. Zbog toga rastu i očekivanja. Dosta
nje sistema. Nekompetentnost ljudi koji rano roditelji uključuju djecu u sport,
trebaju da donose ključne odluke. Kriza što je dobro, ali dosta rano znaju formi-
sa pandemijom povukla je za sobom niz rati visoke ambicije. Dosta rano počinju
drugih kriza, ekonomskih, političkih.“ ulagati u djecu da ih treniraju na način za
koji djeca još nisu spremna. Imate dijete
STAV: Nažalost, i porodičnih. Pojavljuju od osam ili devet godina koje već ima dva
se informacije o porastu broja razvoda, ili tri trenera. Trenere roditelji plaćaju jer
porodičnom nasilju? dijete treba da postane ozbiljan fudbaler.
ŠETIĆ: “Izloženi smo velikom stresu i Dijete je u tim godinam još na nivou igre,
trening mentalne čvrstoće. Ne mora zna- trebamo tražiti neka rješenja unutar po- zabave, treba da mu fudbal bude uživanje.
čiti da će nužno kod svih ljudi izazvati rodice, gdje ćemo jačati vlastitu toleran- Sport je dobar način socijalizacije djece i
probleme psihičke prirode. Izdržali smo ciju. Više vremena provodimo zajedno u ne treba sport djeci predstavljati optere-
i ekstremnije situacije. One, naravno, zatvorenom, moramo biti svjesni da smo ćenje. Kasnije prelazimo na ozbiljniji na-
ostave posljedice, ali ne znači da se s tim zbog toga i osjetljiviji, nervozni, prag nam čin bavljenja sportom, kada u određenim
posljedicama ne može živjeti. Danas, na je tolerancije na frustracije niži. Trebamo razvojnim periodima postaje bitno da se
sreću, imamo bolji sistem podrške koji pronaći način i organizaciju unutar poro- razvija određena tehnika, da se razvijaju
možemo koristiti, danas više nije toliko dice kako bismo što bolje funkcionirali određene grupe mišića... Treba znati kada
strašno otići psihologu i potražiti pomoć.” je za to najbolji momenat. Zbog toga često
imamo imamo probleme u odnosima iz-
STAV: To više nije tabu? među roditelja, djece i trenera. To je jedan
ŠETIĆ: “Puno je bolja situacija sada nego Na društvenim mrežama trougao koji je izuzetno važan. Bojim se
što je bila prije 15 godina. Ljudi se lakše i forumima komentiraju da dosta nepovjerenja postoji među nama
odlučuju potražiti pomoć. Sistem podrške u društvu. Roditelji su subjektivni i žele
je danas dostupniji, pogotovo mlađe ge- ljudi koji su izuzetno da ulože u nešto što će im dati rezultat. U
neracije tu vrstu pomoći više ne smatraju sportu to baš i nije tako. Pogotovo što mi
baukom. Naravno, nismo na onom nivou subjektivni, koji najčešće u našem balkanskom mentalitetu mislimo
na kojem bi željeli biti kao psiholozi, ali nisu u kontaktu s onim da je više bolje. U sportu to nije nužno.
se stvari polahko mijenjaju.” Za sve mora postojati mjera. Ono što nam
realnim što se dešava sigurno nedostaje jeste praćenje svjetskih
STAV: Jesu li djeca najveće žrtve pande- unutar ekipe i onda vam tokova u profesionalnom sportu, kakva
mije i psihoze koja je prati? je tu uloga trenera ili psihologa. Mislim
ŠETIĆ: “Vidjet ćemo u narednim ti komentari mogu odvući da nam na tom nivou kapaciteti još nisu
godinama kakve su posljedice svega toga. izgrađeni i da nemamo još neke velike
Sigurno ćemo morati napraviti ozbiljna pažnju u pogrešnom rezultate koji su postignuti zahvaljujući
istraživanja kako bismo znali kakve su pravcu. Mogu vas sistemu koji smo mi napravili. Mi nema-
posljedice, jesu li pozitivne ili negativne. mo još sistem, uspjesi naših sportista su
Što su djca mlađa, ona se bolje adaptiraju. pogoditi, ali, isto tako, na nivou incidenta. Naši sportisti uspiju
Možda je nama starijima malo teže, teže zahvaljujući vlastitom talentu, njegovom
nam pada što smo zatvoreni, a djeca to mogu vam neki dobri i angažmanu nekolicine bliskih ljudi koji
dobro podnose. Bolje se snalaze u online komentari odvući pažnju u su ih podržavali u tome. I najčešće su u
okruženju. Naravno, s druge strane to nekom trenutku morali otići iz BiH da bi
nije dobro jer djeci uskraćujemo fizičku pogrešnom smjeru.“ napravili rezultat.“ n

STAV 12/11/2020 61