Page 62 - STAV broj 297

DRUŠTVO
Na Tjentištu, oko Živanovićevih

pesnica, raste djetelina

SVETO

OKUPLJALIŠTE

STRAHOVA

Nekadašnji pioniri dovode ovdje djecu nastojeći kroz njih
nanovo proživjeti svoje daleke ekskurzije i zatrnuti golemi stid

Piše: Izet PERVIZ Bože bogovetni, s naših grudiju raskidani koji je, prije nego što je svladao nauk čita-
lanci ovog obruča? nja, sričući za starijima svete riječi himne,
Zuje, tako, ti razdebljali bumbarovi, tu, ponavljao: “Tri surine”, pitajući se šta zna-
uje bumbari na Sutjesci. Posvud oko podno ražđapljene klisure klesarevom rukom či ta riječ, te surine, šta je to, otkud je i za-
spomenika na Tjentištu rascvala uklesane u kamen. Položena na papir, omi- što baš tri?
djetelina ih mami. Crvene i bijele šljena mišlju ili izrečena u vrelini junskog
Zglave povijaju se pod težinom uzu- dana, ta riječ se nakostriješi, kao jež kada SJETNI POSJETIOCI
jalih helikoptera. Naglo otpuštani, odskoče izbaci bodlje – klisurina! – i obmotana me- Odgovora nema, i ko zna da li će ga
kao lopte i prsnu u svjetlosti, ti simboli re- lodijom rasprostre se u nekakvom prkosu ikada i biti? Ali, bez obzira na to, svemu
volucije i čednosti. Nema mirisa, samo go – nekada smo, zaista, stajali postojano kano prkoseći, bumbarovi i dalje zuje. Opaljeni
kamen stisnut u pesnice Miodraga Živkovi- klisurine, zategnuti taktovima himne što se podnevnim zvizdanom, teški, vise oni nad
ća. Među njima, praćena upornim zujanjem pjevala od Vardara do Triglava, ili smo sve tepihom rascvale djeteline. I dalje, u beskraj,
omamljenih bumbarova, vije se neprekidna to, bijedni, samo usnuli, poludjeli od tolikih pod njihovom težinom svijaju se crvene i bi-
drama. Okamenjeni patnici traže izlaz iz vijekova od kojih smo zalud iskali slobodu jele punđe, presamićuju se k zemlji poput
obruča. Valja pohitati – brže! – dok se šake i čast? Na usnama iscrtava se tanan smije- nebosklonih prelaza, kao viseći mostovi ras-
nisu spojile – brže! – i zgužvale svaki prolaz šak. Evo je, negdje iz dubine neprekidnih peti među oblacima. I, opet, bez prestanka,
i put – brže, drugovi! Da li su, ikada, sasvim, poljana djetinjstva iskočila je slika dječaka jednakom silinom, dramatično, odskoče i

62 12/11/2020 STAV