Page 67 - STAV broj 297

Taj napad počeo je u jutro 4. maja oko naših glava nešto sasu. Okrenuh se i vidim Žestoka pucnjava iz pješadijskog na-
6 sati. Ne sjećam se tačno koji je to bio dan trojicu momaka kako preskaču grudobran. oružanja ponovo je proključala šumom
od početka ofanzive. Čula se sporadična Od njih su dvojica s “osamdesetčetvorka- i dolinom. Prolomili su se tekbiri i de-
pucnjava i pokoja granata. Naša jedini- ma”. “Ustajte, momci, idemo, idemo”, po- tonacije ručnih bombi i projektila ispa-
ca nalazila se desno od živiničkih “Osa”, vikaše, “ostat ćete u potkovici.” ljenih iz “zolja” i ručnih bacača. Momci
u rejonu Laništa, gdje smo odbili jedan Krenusmo niz tranšeje i na nekih pet- iz “Labudova” stisli su ih, ali su četnici
manji udar. Oko 9 sati dobijamo naredbu naest metara udarismo na četnike. Žestoka davali jak otpor, dobro se utvrdivši u
hitnog prebacivanja na Duge njive. Dok pucnjava, uz detonaciju bombi. Potisku- našim rovovima.
smo prilazili, nalet agresorskih jedinica jemo ih, dvojica njihovih ostaju mrtva na Bitka za ta dva rova trajala je dvade-
već je bio započeo. Odjekivala je jaka pje- izlazu iz rova. Neki bježeći pokušavaju u setak minuta, a onda su se četnici počeli
šadijska pucnjava i detonacije granata. trku dohvatiti svog mrtvog, da ga izvu- povlačiti. U tom povlačenju, na samom
Trčimo uzbrdo krivudavim putem kroz ku. U tim momentima u tranšeju ulaze kraju šumarka, udaraju slijeva na momke
rijetku šumicu, hvatajući se prečica. Sti- momci iz “Crnih labudova”. iz 206. zvorničke brigade i na nekoliko
gavši na uzvisinu, upadamo, pod kišom Detonacije i pucnjava nisu jenjavali. momaka iz kalesijskih “Vukova”. Ne-
metaka, u liniju desno od zadnjih rovova Dio agresorskih vojnika pozicioniran na koliko četnika pada pogođeno, a ostali,
koji su pripadali momcima iz 206. zvor- sastavu šume i livade ponovo je uspio zau- zaštićeni međom, uspijevaju se izvući
ničke brigade. Vidjeli smo da se naši borci zeti dva rova koja su nas spajala s 206. zvo- u šumarak.
lavovski bore. Četnici su s desne strane ničkom brigadom. Opet je nastao potpuni Počelo je jenjavati i mi smo se vra-
bili veoma blizu. Toliko blizu da su do- haos. Momci iz “Crnih labudova”, koji su tili u tranšeju. Jedan dio naših već se
bacivali ručne bombe koje su eksplodi- tek bili ušli u liniju, uspjeli su se probiti utvrđivao. Ništa se nije smjelo prepu-
rale ispred našeg grudobrana. Situacija je agresorskim vojnicima s njihove desne stiti slučaju.
izgledala haotično, naročito kad su nam strane i prići ima na petnaestak metara. Oko 14 sati uglavnom se sve stišalo.
momci objasnili da su izgubili dio rovova Pogledao sam niz sebe. Jakna mi je bila
na desnoj strani linije odbrane. sva prljava i krvava. Zasukam rukave,
Kanonada haubičkih, tenkovskih i mi- raskopčam se da vidim da me nije gdje
nobacačkih granata udarala je po nama. Trčimo u ispomoć rovu okrznulo. Nigdje ništa – bila je to krv
Oko 10 sati kreće njihov opći napad. Pje- do našeg. Prašina i dim mojih saboraca.
šadija uz pomoć oklopnjaka nadirala je na Vraćam se na dio terena pored puta
našu stranu jer se baš tu nalazila cesta, pa od granata i pucnjave na kojem smo bili početkom napada. Na
im je bilo veoma prohodno. Odbijamo na- prekrili su cijeli prostor. travi, pokriveni jaknama po gornjem
pad u kojem mnogi agresorski vojnici ginu. dijelu tijela, ležali su rahmetli Asmir
U 11 sati ponovo napadaju. Ovaj put Borba se odvija prsa u Jahić, Aldin Joldić, Fikret Handžić i
mnogo agresivniji i obimniji. Desno od Sead Tinjić. Čučnuh i kao da mi stade
nas, potpomognuti konfiguracijom te- prsa. Najednom, ispred dah. Ne osjećam ništa, vakuum, lebdim.
rena, uspijevaju nam doći veoma blizu. mene, pogođen u prsa Lice i brada mi utrnuli. Pogledah u de-
Trčimo u ispomoć rovu do našeg. Pra- snu ruku – nenormalno se tresla. Poku-
šina i dim od granata i pucnjave prekrili pada rahmetli Asmir Jahić. šao sam šaku stisnuti u pesnicu ne bih
su cijeli prostor. Borba se odvija prsa u Odmah do njega, pogođen li zaustavio drhtanje – nije uspijevalo.
prsa. Najednom, ispred mene, pogođen u Tamo iznad brda, u daljini, sunce je
prsa pada rahmetli Asmir Jahić. Odmah do u vrat, Aldin Joldić pada u zalazilo. Prolazio je polahko taj majski
njega, pogođen u vrat, Aldin Joldić pada dan, jedan od najgorih dana u mome
u tranšeju. Pokušavamo mu pomoći, ali tranšeju. Pokušavamo mu životu. Mi smo kao narod platili previ-
je to u svom tom haosu gotovo nemoguće. pomoći, ali je to u svom tom soku cijenu za ovo slobode što imamo.
U tranšeju uvlače dva teško ranjena Svjedočio sam tom plaćanju, a plaćalo se
momka iz 206. brigade. Odjednom, iznad haosu gotovo nemoguće krvlju i životima onih najhrabrijih. n

STAV 12/11/2020 67