Page 70 - STAV broj 297

DRUŠTVO

Bile su to Cairuán u Tunisu, zatim Fez u
Maroku i Kairo u Egiptu. Znamo za više
od stotinu arapskih medicinskih djela na-
stalih prije hiljadu godina. Zahvaljujući
znanstvenom prestižu i određenoj inte-
lektualnoj slobodi, tokom razdoblja sjaja
Abadaskog halifata u Bagdadu, između
10. i 11. stoljeća, sistematski su nastajala
velika djela, obilježje mudraca svjetske
klase koji su se, osim medicinom, bavi-
li još i filozofijom, naukom i politikom.

TROJICA VELIKANA
Od mnogih velikana, najviše su bli-
stala imena trojice među njima. Jedan
je bio Al-Razi (Rhazes na latinskom),
multitalentirani Iranac i iznimno stručni
farmakolog koji je živio na dvoru, vodio
veliku bagdadsku bolnicu i napisao go-
tovo dvjesto djela. Drugi je Al-Majusi,
čija je Cjelovita knjiga o medicinskoj um-
jetnosti pravo remek-djelo. Treće veliko
ime tog vremena jeste Ibn Sina, kojeg
“Materia Medica” Instrumenti Al-Tasrifa znamo kao Avicennu.
Ovaj izvanredni filozof postao je li-
medicina postaje najvažnija u osvit de- je dijelila jezik Kur’ana, koji je postao ječnik u 18. godini života. Opširno je pi-
setog stoljeća. Paganski, kršćanski, je- uobičajeni jezik nauke i kulture. sao o svim znanostima, a njegova Pravila
vrejski, hinduski i mnogi drugi nauč- Ova je pojava urodila plodom i u medicine jedno je od najslavnijih medi-
nici usvojili su arapski kao svoj naučni Al-Andalusu, u muslimanskoj Španiji, cinskih djela svih vremena. Na zapadu
jezik. Odnosno, liječnici različitih vjera tokom 10. stoljeća. Tamo je preveden je arapska nauka zasijala zahvaljujući
radili su zajedno, raspravljali i studirali klasik, Dioskoridova De Materia Medica, radu dvojice poznatih filozofa i liječnika
na arapskom, kao što se to danas radi na za halifu Abdurahmana III, na čijem se iz Cordobe 12. stoljeća. Jedan je Averro-
engleskom. Iz tog razloga, kada govori- dvoru nalazio Abulcasis, ugledni hirurg es, odnosno Ibn Rushd, a drugi Jevrej
mo o “arapskoj medicini”, ne mislimo koji je uživao izvanredan ugled. Cordoba, Majmonides ili Musa ibn Maimon, koji
isključivo na “arapsku” etničku skupi- glavni grad Andalusa, nadmetala se s no- je postao lični liječnik Salahudina, mu-
nu već na intelektualnu zajednicu koja vim islamskim školama na Mediteranu. slimanskog vođe u križarskim ratovima.
Slučaj Majmonidesa nije jedinstven, je-
vrejska medicina zablistala je sudjelo-
Doktor u posjeti, 14. stoljeće vanjem u islamskoj vlasti, a zapravo je
arapski bio jezik jevrejske kulture tokom
cijelog Srednjeg vijeka.
Teoretska osnova arapske medici-
ne ne razlikuje se bitno od one grčke
i rimske. U njezinoj je osnovi humo-
ralni lijek koji se pripisuje Hipokratu,
a koji dijeli osnovne ljudske tekućine
na četiri: krv, flegm, žuta žuč i crna
žuč. Zdravlje i bolest ovise o ravnote-
ži između njih. Stoga su oni koji pate
od viška crne žuči tužni ljudi. Slično
tome, i flegman i kolerik pate od neke
neravnoteže ostalih humoralnih tekući-
na. Zdravlje se postiže uspostavljanjem
ravnoteže između njih dijetama i čišće-
njem; otud važnost higijene i prehrane
u arapskoj medicini.
Unatoč dominaciji ove teorijske me-
dicine, razvijena su nova anatomska pro-
matranja i terapije. Posebno se ističe of-
talmologija. Korištenje šuplje šprice za
isisavanje “mrene” izvanredna je inova-
cija do koje je svijet došao zahvaljujući
Ammaru ibn Aliju u 10. stoljeću, koji je
dalje razvio metodu za dijagnosticiranje
operativne mrene na temelju reakcije

70 12/11/2020 STAV