Page 54 - STAV broj 231-232

DRUŠTVO

NAGRADA ZA MORBIDNOST
Moglo bi se reći da se to “omaklo” MILE STOJIĆ: “ČUDIM SE UVAŽENOM
stručnom žiriju, ali prije će biti da je riječ AKADEMIKU DURAKOVIĆU”
o ustanovljivanju novih “vrijednosti” u
posljednje dvije godine, odnosno od kako
je na čelu manifestacije novi Upravni od- Ishitren i neukusan je sud akademika prof. dr. Esada Durakovića o jednoj pjesmi mla-
bor s Gorčinom Dizdarom na čelu. Tako dog pjesnika Vernesa Subašića iz Zenice, pogotovu što u toj pjesmi ne postoje niti
je prošle godine, na istom festivalu, žiri u naznake onoga što autor naziva islamofobijom. Naprotiv, za svakoga tko zna čitati poe-
sastavu Šejla Šehabović, Nadija Rebronja ziju, u spomenutoj pjesmi radi se o ironijskom diskursu, o reakciji na našu izvitoperenu
i Adnan Žetica treću nagrada dodijelio stvarnost u kojoj odista u “bogomoljama mnogo se naučiti da / Poput ispravnog po-
Srđanu Sekuliću za knjigu Kamene gore punjavanja / Glasačkog listića”. Godinama se u nas govori i piše o zloupotrebi vjerskih
Spartohorija. Izbor iz Sekulićeve poezije institucija kad su u pitanju glasanja za političke stranke, i što je onda tu – islamofobija?
publiciran je u novom broju časopisa Slo- Nejasno je i to kako se o cijeloj i cjelovitoj knjizi jednog izuzetno darovitog autora, koja
vo Gorčina, a među izabranim pjesmama ima gotovo stotinu stranica, može suditi na osnovu samo jedne pjesme, budući da
jeste i pjesma Turbe u prostati: knjiga još nije ni objavljena. Taj rukopis pročitao je žiri, ali ne i akademik. Prema propo-
zicijama natječaja, knjiga će biti objavljena tek iduće godine i valjalo bi ju pričekati da
Požuteo u licu i raskoračen nad wc se o njoj i o njenom piscu donese bilo kakav relevantan kritički sud, ali naši dušebriž-
šoljom, nici, eto, nemaju strpljenja čekati. Ja se čudim uvaženom akademiku Durakoviću, jer
kao onaj hodža iz Cvijetićeve pesme nije li nečasno i nepristojno da jedan starac, proslavljeni akademik, tako oštro i nemi-
“Andrićgrad” losrdno ideološki udara po jednom mladcu, koji je napisao tek svoju prvu knjigu, koja,
koji u gumenim čizmama u sabah na uz to, još nije ni objavljena? Veoma mi je žao zbog toga. I onda, zar nije krajnje zlona-
mezarju doziva mjerno sve to stavljati u kontekst napaćenog Stoca, u kojem je Subašić prije neki dan
nišane koje je odnela bujica bio prvi put u životu?
napinjem se, da iz mene potekne mlaz Natječaj festivala “Slovo Gorčina” bio je anoniman, nismo znali tko je u pitanju, ali smo
Kameno turbe koje se našlo u mojoj svi bili složni da ovaj vrijedni i talentiran autor dobije prvu nagradu. Rukopis Papagaj
prostati slobode ocjenjivali su: jedna profesorica književnosti na sveučilištu, jedan izvrsni pje-
nikako da popusti, začepilo me snik i moja malenkost. Ocjenjivali smo cjelinu rukopisa. Najgore je to što se iz konfuzne
kao da nisam praštao svome tati, akademikove “ekspertize” da razaznati kako bi akademik da brani islam. Od koga? U
turbe mi začepilo mlaz u prostati jednoj davnoj pjesmi, a povodom sličnog nasrtaja katoličkog velikodostojnika na drugog
“Sve ti je to od utakmica i mladog autora, napisao sam riječi molitve: “Obrani nas, Bože, od onih koji Te brane!”
spavanja na železničkoj stanici Nema tu, dakle, nikakva skandala, osim što je ovaj akademikov istup zaista skandalozan!
kada si kao srednjoškolac išao da
gledaš Partizana (Mile Stojić bio je predsjednik ovogodišnjeg žirija za dodjelu nagrade “Mak Dizdar”,
u Beograd koja se daje mladim pjesnicima u okviru književne manifestacije “Slovo Gorčina”.)
...
Sve ti je to od partizanskih dana” – mogao opisati pojmom islamofobija. Za
govori mi majka, ovu je pjesmu, podsjetimo, Sekulić nagra-
a svaka joj reč pas pušten s lanca. đen na festivalu koji slavi naslijeđe Maka
Najzad, mlaz poteče razdvojen na Dizdara i spomeničku baštinu stećka – tog
pola kamenog turbeta srednjovjekovne Bosne!
a turbe prepuče od bujice Sekulićeve halucinacije, zbog kojih bi
od bola trebao potražiti pomoć u duševnoj bolnici,
u licu mi se crvenilo vrati a ne dobivati književne nagrade, mogu po-
služiti kao urnek zloupotrebe književnosti
Ova pjesma primjer je fašistoidnog u ideološke svrhe. Pa ipak, takvu škraboti-
pisanja i višestruko je problematičnija od nu žiri nagrade “Mak Dizdar” prepozna-
Subašićevog neuspjelog društvenog an- je kao književnu vrijednost, diskvalifici-
gažmana. Gledano iz čisto književne per- rajući tako i navedenu nagradu i vlastiti
spektive, ovo je loša pjesma. Nema nikakve legitimitet. Ovim je izborom bačena sra-
pjesničke logike u uvođenju figure turbeta mna sjena na ranije dobitnike (Miljenka
u narativ o problemima s prostatom. Pre- Jergovića, Milu Stojića, Admirala Mahi-
više je to izvještačena i neprirodna slika da ća, Selima Arnauta, Zilhada Ključanina,
bi se našla u jednoj pjesmi i mogla nazvati Muniba Delalića, Naidu Mujkić...), te je
poezijom, a kamoli dobrom poezijom koja uzurpirana njena budućnost.
osvaja nagrade. U dobroj pjesmi, kako piše Borhes je davno zapisao da neka knjiga
Czesław Miłosz, najbolje slike i stihovi, ne mora nužno biti loša ako dobije neku
motivi i jezičke konstrukcije, ne izgledaju nagradu. Kada bi hispanoamerički pjesnik
nevjerovatno, već neizbježno. Pjevati o tur- vidio za šta se danas nagrađuju pjesnici po
betu koje se zaglavilo i koje lirski subjekt književnim festivalima koji se žele namet-
kasnije ispišava iz svog mokraćnog kanala nuti kao najvažniji u kulturnom miljeu
kada ono puca na dva dijela, uz izostanak jedne države, zasigurno bi revidirao ovu
bilo kakve pjesničke logike, jeste morbid- misao. Nadamo se da će žiri u godinama
nost i obično sprdanje s jednim važnim koje slijede radije odustati od dodjele na-
simbolom orijentalno-islamskog naslijeđa. grade, nego izabrati najmanje lošu zbirku
Stoga bi se Sekulićev književni postupak pjesama i proglasiti je najboljom. n

54 8/8/2019 STAV