Page 53 - STAV broj 231-232

je autor smatrao da će negativnim pozi- nečemu služi (a da mu nije naumpalo diskurs polemike ovakva “poezija” gubi
cioniranjem minareta uspjeti proizvesti da o tome napiše kolumnu i ne sniža- u kakofoniji banalnih rasprava. Subaši-
blasfemiju, ali to je u ovoj pjesmi ostalo va pjesnički jezik na razinu buncanja), ćevo pisanje jeste neorealistični pam-
na razini forumaškog diskursa, dakle, u hudi Subašić zapao u ono što je Dura- fletizam, impresija političke banalnosti
kategorijama koje bosanskohercegovačku ković prepoznao kao islamofobiju. Ipak, raspoređena u petnaestak stihova da bi
književnu produkciju u znatnom određu- u ovoj pjesmi autor nije pokušao grote- time podsjećala na poeziju. Tako loša
ju u posljednjih dvadesetak godina. Maj- skno ismijati islam, već spregu politike poezija ne može na estetskoj razini – jer
stor takve književnosti upravo je Stojić, i religije u našem društveno-političkom je nema – proizvesti šok. Njene provo-
kao predsjednik žirija, ali on ima talenta prostoru. Pokušao je pjevati o promjeni kacije nemaju stilski efekt te mogu biti
i uspijeva takav diskurs inkorporirati u društvene paradigme (Jedna mahala – shvaćene tek kao uvrede i dobacivanja.
vlastiti književni svijet, s povremenim jedna džamija / Baš kao nekada: / Svaka Ipak, znakovito je da zbirka pjesama
naletima pjesničke izvrsnosti. mjesna zajednica – jedna zadruga) i uka- u kojoj je objavljena i ova pjesma biva
Kada je riječ o ovoj pjesmi, ona je, zati na zloupotrebu vjere kao mehaniz- nagrađena prvom nagradom na jednom
ustvari, skup forumaških doskočica koje ma političke kontrole (U tim bogomolja- festivalu koji se – ma šta o njemu mi-
bi trebale izrasti u pjesničke slike, ali im ma mnogo se naučiti da / Poput ispravnog slili – pozicionira kao važan u našem
to ne dopušta siledžijska autorova potre- popunjavanja / Glasačkog listića), da bi se kulturnom prostoru. Istina, cijelu zbir-
ba da bude društveno angažiran. Zbog okrenuo portretiranju munara kao bodlji ku nismo čitali jer još nije publicirana.
te je potrebe i želje da njegova pjesma na kaktusu i/ili ježu – neodlučan je pje- Sve što je dostupno iz Subašićeve nove
snik. O tome, eto, bunca Subašić u svojoj knjige, pored navedene, jesu još tri pje-
pjesmi. I to buncanje ne treba smatrati sme (Polarni medvjed, Brojanje, Budali-
blasfemijom. Jer, blasfemija je legitiman na uvijek najebe dvaput) publicirane na
književno-umjetnički postupak. online-platformi “Fragment”. Pjesme je
odabrao Adnan Žetica, član žirija, inače
IMA SUBAŠIĆ I LOŠIJIH PJESAMA veoma talentiran pjesnik. Pomislih da bih
Blasfemija i groteska porodile su re- u ovim pjesmama mogao pronaći odgo-
nesansu u zapadnoevropskom civilizacij- vor na pitanje zbog čega je baš Subašić
skom krugu i bez njih bi ona bila neza- nagrađen nagradom “Mak Dizdar”. I
misliva. Mnogo gora od blasfemije jeste grdno se prevarih. Nakon čitanja i ana-
ovakva forumaška poezija i “angažman” lize ovih pjesama, jasno je da je pjesma
općeg mjesta, banalne slike i smiješne Gljive od svih najmanje loša.
stilske figure koje bi, da su pisane prije Nagrađivanjem ovakvih pjesa-
petnaest godina i uz malo sreće, mogle ma legitimira se prosječnost u našem
završiti u Veseloj svesci. Blasfemija u ta- kulturnom prostoru, a uvreda i govor
kvoj poeziji i jeste i biva pročitana kao mržnje kanonizira kao forma društveno
govor mržnje na razini obične psovke. angažirane književnosti. Zbog toga što je
Ako je ovakvim stihovima autor nasto- loša književnost, u konkretnom slučaju
jao – a to komisija prepoznala kao uspjeh možemo govoriti i o islamofobiji, ali ona
– sablazniti javnost, onda su se žestoko je ovdje posljedica loše skovane pjesme,
prevarili, jer se u javnosti u kojoj je govor a ne namjeran ideološki konstrukt koji
mržnje standardiziran kao svakodnevni autor prodaje pod književnost.

STAV 8/8/2019 53