Page 71 - STAV broj 231-232

Mujaga Nanić, brat Izetov Nijaz Nanić, brat Izetov

MOGLO JE I BOLJE KOMANDANT MARK

U Izetovom timu uvijek smo bili Smajo i ja. Naši mačevi bili su od vrba koje smo ogulili
Kada je Izet jednom došao iz Zagreba iz i zašiljili da bi imale oštar vrh. Pravili smo mač sa štitnikom. Poene iz borbi smo bilježili
Vojne gimnazije “Ivo Lola Ribar”, pitali smo nakon dodira mačem. Tako smo vodili bitke danima i tome nije bilo kraja. Kada bismo se
ga hoćemo li se igrati rata, kao i ranije. igrali rata, podijelili bismo se u dvije grupe, a Smajo i ja bili bismo s Izetom. To su one igre
On kaže: “Hajte se vi igrajte, a ja ću vas iz filmova i romana. Izet je čitao one knjige o družinama dječaka pa smo i mi imali družinu
gledati.” Bila je visoka žuta trava u kojoj “Budin”. Pravili smo logore i satima bili u šumi, očekujući napad neke druge družine. Izet
smo se igrali kako bismo bili prikriveni. je u svemu bio prvi. Ako si htio da pobijediš, morao si biti u njegovom timu. Zato smo ga
Podijelili smo se u dvije vojske i počeli. zvali komandant Mark. Uvijek smo ga čekali da nas povede u novi dan.
Nakon što smo dugo ratovali, došli smo Izet je učio, ali nije mnogo. Nekada je samo prelistavao knjige, a uvijek je bio odličan,
kod njega, a on svakom od nas kaže ka- sve suhe petice. Dok bi učenici ulazili u školu, jedna nastavnica je svima na ulazu palila
kav je bio, a na kraju zaključi: “Eto, dobro čvoke, a Izet se nije dao. Uvijek bi se brzo sagnuo i ušao u razred. Ibrahim nam je kupio
je, ali moglo je biti i bolje.”
gitaru, harmoniku, trubu, pa smo kući svirali kao da smo u nekom orkestru. Izet bi svirao
svaku melodiju koju bi čuo na radionu i nas bi onda učio.
Nakon osam razreda, Izet je otišao u srednju vojnu školu. To je vrijeme odrastanja kada
se više bavio sportom. Bio je dobar u borilačkim vještinama, ali se nikada nije tukao.
U januaru 1992. godine s djecom i Safijom došao je u Bužim iz Kragujevca, gdje je ra-
dio. Došao je da se više ne vraća, iako je od JNA dobio stan.

– Hoćemo.
– I mi djeca?
– I mi, u džamiji.
– Mene je komandant Nanić učio
svirati harmoniku. Evo, ovim prstima sam
svirao. Sve znam. I onu Hamze i Gazije.
– To sva djeca znaju. Pjeva se: “Hamze
i Gazije, od Allaha pomoć vam je...” Nas
je komandant Nanić u našoj kući učio da
pjevamo pjesmu: “Dide, beretku nakrivi,
ne boj nam se dok su Buzimljani zivi.”
– Nije zivi, nego živi. Izetova braća, sin i bratić
– I ja tako kazem!
– A s nama je komandant Nanić igrao
nogomet. Jusuf Jule Muratović, nastavnik
– I s nama je. Kada je bio kod kuće.
– Meni su babo i majka još pričali... HOĆE U VOJNU AKADEMIJU
– Šta?
– Komandant Nanić pobijedio je naj- Kažu da je teško govoriti o velikim ljudima, a ja sam Izeta upoznao još dok je bio dije-
većeg četničkog komandanta Mladića. te. Pun energije i borbenog duha. Nastavnici su govorili: Zbog ovakvog učenika, treba
On je star, samo mu takvo prezime. Nje- uvesti ocjenu pet plus. Lekcije je unaprijed učio i nikad nije izostajao iz škole. I danas se
ga su napale “Hamze” i “Gazije”. Vodio sjećam njegovih likovnih radova koji su odavali dušu “malog umjetnika”. Četiri godine
ih komandant Nanić. Bilo je puno čet- sam mu bio razredni starješina i ponosan sam na njega.
nika, a “Hamzi” i “Gazija” samo malo. Bio je neuništivog duha, rođen da pobjeđuje i da bude vođa. Nema riječi kojima se može
Mladić je pobjegao... A Mladić nas je opisati njegova veličina. Znao sam da je čudo od djeteta. Sjećam se kada je na časovi-
htio sve pobiti! ma razredne zajednice govorio da će nakon osnovne škole ići na vojnu akademiju, želio
– I djecu?! je biti vojnik – profesionalac. I upisao je vojnu akademiju, kako je on to i želio.
– I djecu. Izet je naš ponos i sreća, osmijeh i naša suza, rijeka i naše srce. Duša našeg grada. Sada
– I nas. ga svi dobro znamo, ne samo njegovi nastavnici, Bužimljani i bivši saborci. Znade ga ci-
– Komandant Nanić nas je spasio... jeli svijet i njegovo ime će se vječno spominjati, o njemu će se još dugo pisati i pričati, a
Eno, u kuću komandanta Nanića dolaze. njegova djela će ostati zauvijek upisana zlatnim slovima u našoj historiji.
I ljudi, i žene, i djeca. Tamo su i Nevzet,

STAV 8/8/2019 71