Page 54 - STAV broj 144

DRUŠTVO

kojoj su bili četnici. Stradao je od bombe”, tu potvrdu. Priložio sam i otpusni list iz
prisjeća se Adnanov daidža Ramiz Dupo- bolnice Koševo na kojem jasno piše da
vac. Adnan je ukopan na Brezovači, pored je on ranjen 3. aprila 1992. godine, da je
komandanta Čedomira Domuza. Prema imao prostrijelnu ranu od metka, ali nisam
riječima njegovih saboraca, Adnan je, pre- uspio dobiti potvrdu o njegovom statusu.
dosjećajući svoju pogibiju, izrazio želju da I to je ono što čovjeka stvarno zaboli, to
bude ukopan baš na tom mjestu, kao stoti što danas imamo mnoge koji nisu vidje-
borac s Igmana. Naime, pored komandanta li rata, a imaju sve privilegije, a neki od
Čedomira Domuza, koji je na platou Bre- onih koji su ranjavani i ginuli na prvim
zovače ukopan u julu 1992. godine, na tom linijama ne mogu dobiti potvrdu o svom
je mjestu ukopano i 98 partizana poginulih statusu”, ističe Samirov brat Amir.
u Drugom svjetskom ratu. Tim je činom, Sjećanje na dvojicu hrabrih boraca i
smatraju njegovi saborci, Adnan želio uka- istinskih prijatelja, Adnana i Samira, živi
zati na antifašistički karakter časne borbe Ramiz Dupovac i četvrt stoljeća nakon njihove posljednje
za odbranu Bosne i Hercegovine. akcije. Svakog 4. decembra, počevši od
Jer, osim Samira, ja nisam imao više braće 1993. godine, njihovi saborci okupe se i
“Evo ti ova jakna, ni sestara. I kako vrijeme odmiče, sve mi polože cvijeće na njihov mezar te se uz pri-
meni više neće trebati” teže što je poginuo. Nikad nisam plakao, godno druženje prisjete ratnih iskustava
do prije pet godina, na njegovom meza- i poginulih prijatelja. Sjećanje na Adna-
Adnanov daidža kazuje da su Adnan ru”, poručuje Amir. Kad dođe decembar, na i Samira baštini Udruženje mladih “4.
Došlić i Samir Bećirović bili dobri prija- kako kaže, promijeni se i atmosfera u kući. decembar”, koje i organizira zajedničko
telji, nerazdvojni u borbi. Kad je Adnan “Ne d’o Bog nikom da zna kako je živje- druženje u čast dvojice poginulih sabo-
ranjen gelerima od ručne bombe, Samir ga ti s roditeljima koji su izgubili dijete, a ja raca. “Mnogo mi znači što se i dvadeset i
je pokušao izvući s prve linije i spasiti mu živim sa svojim roditeljima. Fali im sve u pet godina nakon tog kobnog 4. decembra
život. Međutim, sudbina je bila drugačija. vezi s njim . Samo onaj ko ima svoju djecu obilježava Adnanova pogibija. Znači mi
“Adnan je bio ranjen u potiljak, gelerom može naslutiti šta bi značilo izgubiti svoje to jer nesumnjivo pokazuje da su njihovi
od bombe, a u njegovom izvlačenju pogi- dijete. Ja tek sad, kad imam dvoje djece, prijateljski odnosi bili iskreni i da su na-
nuo je Samir Bećirović. Samirovo tijelo samo mogu nagađati šta prolazi kroz gla- stavljeni poslije njegove smrti. Adnan je
nije odmah izvučeno, ali je kasnije razmi- vu mojim roditeljima. Mislim da to niko bio karika među tim momcima, a, evo, i
jenjeno i priređen je dostojan ukop ovog ne može opisati”, kaže Amir. danas je karika koja ih spaja svake godine
heroja”, kaže Dupovac. Samirovi saborci 4. decembra. U početku je taj datum obi-
kazuju da je on imao predosjećaj da će po- RAZVIJANJE KULTURE SJEĆANJA lježavan rok-koncertima, pošto je i Adnan
ginuti tog dana. Prilikom kretanja u svoju NA HEROJE ODBRANE BOSNE I bio roker i izrazio je želju da se na datum
posljednju bitku, Samir Bećirović skinuo HERCEGOVINE njegove pogibije prave rok-koncerti. Bilo
je svoju novu maskirnu jaknu i dao je jed- je tu i nekih poznatih rok-grupa 4. decem-
nom od boraca, rekavši: “Evo ti ova jakna, Samir Bećirović bio je jedan od pr- bra, ali danas se to obilježava ovako, bez
meni više neće trebati.” Iako je ranije uče- vih ranjenih boraca u agresiji na Bosnu koncerta. Nezgodno je reći da je čovjek bez
stvovao u brojnim bitkama, kako kazuju i Hercegovinu. Kao pripadnik “Zelenih mana, ali je Adnan zaista bio čovjek koji
njegovi saborci, Samir nikada nije uradio beretki”, ranjen je 3. aprila 1992. godine je imao vrlo malo mana”, kaže Adnanov
ništa slično, što oni danas tumače kao ču- od snajperskog hica s “Holliday Inna”. daidža Ramiz Dupovac.
desni znak Božije providnosti. “Postoji i taj snimak kojeg niko ne može I Samirov brat Amir ističe da mu mnogo
pobiti. Ja imam njegovu člansku kartu iz znači to što se Samirovi saborci okupljaju i
Samirov brat Amir u razgovoru za Stav ‘Zelenih beretki’, izdatu u martu 1991. dvadeset pet godina nakon smrti njegovog
istaknuo je da je njegov brat bio primjer godine Na karti piše: odred Bosna, broj brata kako bi odali počast njemu i drugim
drugima u porodici, da su ga svi voljeli i 22, Stari Grad. Jednostavno, on je želio poginulim borcima. “To je nešto veliko i to
poštovali. “Bio je stariji od mene 11 mje- da bude prvi na prvim linijama, želio je mi puno znači kao njegovom bratu i čla-
seci, pa se može reći da smo bili genera- da ratuje. Zbog toga se i priključio Di- nu uže porodice. Ta činjenica govori sve
cija. Sjećanje na njega jeste kao neka da- verzantskom odredu ‘Dido’ jer je znao o tome kakvi su bili Adnan i Samir, i kao
leka uspomena. Vrlo brzo sam ga izgubio da je ta jedinica uvijek na prvim ratnim borci, i kao ljudi”, poručuje Amir. Adnan
i, da budem iskren, tad kad je poginuo, linijama, da tu nema nikakvog zezanja. i Samir dvojica su od ukupno četiri pri-
nisam osjećao da mi toliko fali, koliko to Međutim, nedavno mi je trebalo da do- padnika Diverzantskog odreda “Dido” koji
osjećam danas. Kad sad vidim kako dru- bijem napismeno kad se moj brat priklju- su svoju mladost utkali u odbranu domo-
gima dolaze braća i sestre, bude mi teže. čio našim snagama i nisam mogao dobiti

Prisustvo tih dobro obučenih i kvalitetno naoružanih jedinica bilo je vine od agresora. Ipak, nastavili su živjeti
od neizrecive važnosti za borbe vođene na hadžićkom ratištu. Kada u sjećanju svojih saboraca koji mogu po-
je tek formiran Diverzantski odred “Dido”, on je u svom sastavu imao služiti kao primjer drugima kako se čuva
tridesetak vojnika, a kasnije je taj broj bio i veći. “U tom je periodu sjećanje na heroje časne odbrane Bosne i
naša vojska na ovom ratištu bila jaka u mjeri u kojoj su bile jake Hercegovine. Kako smo se mogli uvjeriti
upravo spomenute diverzantske jedinice. Mi smo tada zaista pružali na samom programu u Brezovači, saborci
neprijatelju sliku o našoj snazi i brojnosti. Ja sam obučavao ne samo i dalje dijele radost prijateljstva i povjere-
svoju već i druge slične jedinice”, kaže Rekić, a njegove riječi potvrdio nja koje su zadobili i potvrdili tokom rata.
je i Fikret Hasić Grobar, komandant Grobarovog odreda i dobitnik Ove godine, na 25. godišnjicu njihove po-
“Zlatnog ljiljana”, čiji su borci prošli obuku kod Seada Rekića gibije, u odavanju počasti dvojici heroja na
Igmanu pridružili su se i generali Armi-
je RBiH Fikret Čuskić, Džemo Merdan i
Nehru Ganić. n

54 7/12/2017 STAV