Page 57 - STAV broj 144
P. 57
klanjaj ovdje i sada, nema naklanjavanja! Nakon uspjelog odbijanja jednog četničkog napada, povlači
Klanjaj kako možeš, jer dobro je kad u se sa straže u neku zaklonjenu kuću. Tu B. susreće A.-a i u
ovom haosu čovjek sačuva vezu s Bogom, potpunom mraku nekako se zameće razgovor, obojica su od
mnogo važnije od starih fikhskih mišlje- Višegrada, jedan pita za ove što je rat zatekao u Višegradu, drugi
nja. Amerika je takva: olakšaj koliko god za one u Sarajevu. Pričaju zadugo, ali nisu vidjeli jedan drugom
možeš samo da sačuvaš din-iman. (Hvala lice. Pospali su pred zoru, a poslije se izgubili u bujici novog
ti, dragi E., na ovim lijepim riječima, a jutra, novih ofanziva, novih smrti. I nakon toliko godina, A. i B. se
sada idemo dalje s tekstom.) nalaze i otkrivaju u ovom hladnom i vjetrovitom univerzitetskom
gradu, gdje zimi, baš kao pored Drine, puše leden vjetar, a ljeti
Vratili smo se na susrete. Antimusli- fini povjetarac: “Pa, jesi li ti ono onda bio u onoj sobi”
manska bigoterija i rasizam dosegli su
epidemijske razmjere u SAD-u, a “Ame- pojavio, žena je zaplakala, u smislu: “nema kojom su momci upravljali, zadržala ga
rican Academy of Religion” prepoznala mi babe”, pa je A. morao moliti i tražiti je u buci. Pronašli su ga nakon sati i sati
je važnost osposobljavanja akademskog kod nadležnih na aerodromu da im po- frustracija, plača, haosa.
osoblja u borbi protiv ove bolesti. Sto- mognu, ali takvi znaju često biti, ako ne
ga su neke radionice adresirale upravo arogantni, onda sigurno glupi, pa je A. Ponedjeljak je i u A.-ovoj se kući svi
pitanja političkih i kulturnih uzročnika morao ući u kabinu, sam uzeti megafon i sabahile razilaze, ovdje se ima, ali se i
antimuslimanske bigoterije, korelaciju viknuti: “Alija, izađi na viđelo, svi te tra- radi. Jutro sam opet proveo s E.-om, a čim
islamofobije i rasizma, ključne trope isla- žimo.” Dok je on dozivao punca, za rukav je nastupilo podne, u njegovoj smo sobi
mofobijske industrije, te rizik koji nosi pro- ga je vukla kćerka: “Babo, please...” Ci- opet spojili podne i ikindiju. Amerika je
tivljenje islamofobiji u američkom društvu. jelim je aerodromom odlijegalo: “...izađi takva: svaka igra, svaka dobija.
na viđelo...”, ali Alija nije izlazio. On se
Ispred hotela me pokupio A.-ov brat. bio zaustavio ispred aerodroma pored ne- Iz aviona Boston izgleda kao neki
Kraj je vikenda i valja ranije leći. A opet, kih Meksikanaca koji su štemali beton. ogromni ispreslagani indigo-papir. More,
kao i prethodne dvije večeri, ostajemo Oduševljenost mašinom, ali i tehnikom pa travnati tereni, pa grad, umoran i ne-
do iza ponoći. “Nemoj se ti izgubiti kao dokučiv, duž kojeg lepršaju zastave na
moj punac”, upozorava me A. Punac mu hladnom, skoro prastarom vjetru. n
je prije desetak godina sletio u Bostonu,
gdje su ga čekali A., žena mu i kćerka.
Nekako se izdvojio iz kolone putnika i
prošao sporednim ulazom. Kako se nije
STAV 7/12/2017 57
