Page 56 - STAV broj 144

STAJALIŠTA

B.-a, također od Višegrada, rat zatiče filozofije religije (Kierkegaard, Whitehe- Kada sam stigao do domaćina, već je
u Sarajevu, gdje dobiva na poklon snaj- ad i Tilich bili su najzastupljeniji) do bi- bio mrak, ulice su bile puste, kiša je bila
per, da brani grad od djecoubica. Pred zarnih tema kao što su Harry Potter i sveti prestala. Tu je večer u jednom iznajmlje-
kraj devedeset treće izlazi kroz Tunel i tekst. Tu je, naravno, i obilje izlaganja o nom prostoru (u Bostonu još nemamo svoj
preko Grepka – osjećamo nelagodu što islamu, pri čemu su, koliko sam mogao mesdžid) gostovala Bakira Hasečić, a prije
takav nadljudski poduhvat tek tako pre- odoka primijetiti, dominirale teme roda njenog nastupa pušten je neki film u ko-
skačemo – stiže u Goražde, gdje su mu (transformacija patrijarhata u tradicio- jem su vedete BANU-a pričale o genocidu
bili izbjegli roditelji iz Višegrada. Pridru- nalnim muslimanskim zajednicama, stara nad Bošnjacima Budimpešte i slične stva-
žuje se tamošnjoj vojsci. Nakon uspjelog pitanja nikaba i hidžaba...), seksualnosti ri. U publici su bili i A. i B. s porodicama.
odbijanja jednog četničkog napada, po- (što se, po pravilu, reducira na pitanje Mitomanija filma naprasno je ishlapila
vlači se sa straže u neku zaklonjenu kuću odnosa islama prema LGBT-u), pitanje u hladnom, trezvenom, umornom Baki-
da malo odmori. Tu pristižu vojnici iz građanstva i uvijek atraktivna tema za rinom glasu. Dušman je dušman, bol je
raznih tranšea i rovova i, kako koji ula- uz kahvu: islamski misticizam. bol i Drina je Drina, a niko ne može dva
zi, samo se svali i zaspi. Tu B. susreće A. puta biti ubijen. Jedna je žena iz publike
i u potpunom mraku nekako se zameće Nakon odslušanih dviju sesija, silazim samo vrisnula i istrčala napolje. Za njom
razgovor, obojica su od Višegrada, jedan da malo uzmem čistog zraka. I dok raz- je izašao jedan fini prosijedi čovjek, a po-
pita za ove što je rat zatekao u Višegradu, mišljam da li da sutra odem na čas joge tom i još jedna žena.
drugi za one u Sarajevu. Pričaju zadugo, (također u okviru susreta), ne samo radi
ali nisu vidjeli jedan drugom lice. Pospali skeča već i da se malo protegnem, neko Poslije su gošća i organizatori svra-
su pred zoru, a poslije se izgubili u bujici me zovnu. E.! tili na sijelo kod A., a tu se zadesio i je-
novog jutra, novih ofanziva, novih smrti. dan naš general koji često posjeti svoje
B. je opet izašao preko Grepka i, nakon Kako mi nije bilo naumpalo da bi i Višegrađane u Bostonu. Priče su ratne
kratkog zadržavanja na Igmanu, vratio se on mogao biti na susretima. E. je jedan i postratne, tragične i državotvorne, ali
u grad. Nakon rata je odbio i certifikate i od direktora uglednog međunarodnog in- zaiskri i pokoja iz mirnodopskog Višegra-
činove: “Nisam se zbog toga borio.” Oti- stituta i meni mnogo drag čovjek. Inače, da: nadimci koji uvijek izazovu smijeh,
šao je za rodbinom u Njemačku, a poslije Jablaničanin. Nakon uvodnih đe-si–šta- genealogije, ljudi, toponimi. Sve je usko
u SAD, u Boston. si, zapodjenusmo besjedu o Darul-har- lokalno, nemam šta ni dodati ni oduzeti,
bu i Darul-islamu, a onda, ogladnjeli od samo slušam, kao i A., koji mi s vremena
I nakon toliko godina, A. i B. se nala- razmrsivanja paralela, zaglavismo u Da- na vrijeme namigne. Imamo, hvala Bogu,
ze i otkrivaju u ovom hladnom i vjetro- rul-kebabu, tu iza ćoška. (E. na mobilnom svega, ali nekako rane i rat prekrivaju sve
vitom univerzitetskom gradu gdje zimi, ima aplikaciju koja locira sve halal-resto- to kao neki šator bez kraja i početka: A.-
baš kao pored Drine, puše leden vjetar, rane u blizini). E. je poslije imao nekih -ova kćerka, rođena ‘97. ili ‘98., odrasla
a ljeti fini povjetarac: “Pa, jesi li ti ono obaveza, ja sam poslušao još jednu-dvije u Bostonu, perspektivni student, kaže da
onda bio u onoj sobi?!” Danas su kom- sesije i onda izašao ranije da prošetam svakodnevno sanja rat.
šije i prijatelji; biju nove, ali lakše bitke gradom. Puhao je ledeni vjetar, a na gla-
noseći stare, nezacjeljive rane. vi sam imao neku tanku izvraćenu dje- Sutradan sam cijeli dan proveo s E.-
čiju kapu (unutra su ostale Elza i Ana). -om. Prvo nas je K., doktor elektroteh-
Rano ujutro su me odbacili do centra, Uključio sam navigaciju i krenuo gradom. nike i povremeni predavač na jednom
taman da stignem na doručak u hotelu Ima tu čak i neke spiritualnosti, da čovjek od ovdašnjih univerziteta, E.-ov pozna-
organiziran za nove članove. Ove godi- vidi koliko je beznačajan, nebitan, mali. nik, odveo do MIT-a i Harvarda, a onda,
ne organizatori su očekivali na susreti- Hiljade automobile u svim smjerovima; kako običaji nalažu, u neki turski resto-
ma blizu 10.000 posjetilaca. Nakon šta obalama i parkovima protrči poneki žen- ran u kojem smo obilni ručak zaokruži-
sam se registrirao, na adresu mi je stigao ski ili muški junak; muzeji blješte jedna- li predivnim kunafama. Iako su i E. i K.
“program” susreta na više od 500 stranica. ko kao dvorane; prelijepi univerziteti, uspješni i relativno mladi ljudi koji su
Osim generalnih informacija vezanih za biblioteke i crkve; u parkovima vjeveri- zasnovali porodice u ovoj zemlji, ne pre-
registraciju, aerodrome, mape, transport, ce prebiru posljednje zdrave žireve; usa- staju sanjati o povratku u Bosnu. Meni,
hotele itd., ostatak “programa” odnosio se mljeni brodići na ustalasanoj vodi; metro koji sam friško stigao i koji ni u jednom
na radionice, seminare, prijeme, izlaganja, u koji sam se sklonio kad je počela padati trenutku nisam osjetio nostalgiju, sve to
konferencije, panele, programske jedini- kiša. Šta znači religija ovim ljudima što zvuči pomalo strano. Ali, kad ljudima vi-
ce, učesnike. Prelistavao sam “knjigu”. kao štakori jurcaju podzemnim kanalima diš suze u očima, znaš da ne foliraju i da
Šta slušati, koje sesije odabrati? Teme su grada u suludoj, nezaustavljivoj trci? Šta se ne smiješ šaliti. Poslije smo se vratili u
bile raznovrsne: od utjecaja videoigrica će biti čovjek za pedeset godina, hoće li E.-ov hotel da spojimo podne i ikindiju.
na religioznost preko proučavanja klasika imati ikakav osjećaj za sveto? Znamo mi dobro da po hanefijskom me-
zhebu takvo spajanje nije dopušteno, ali
Kada su ih okupili na stadionu u Višegradu, dok je u glavi ako ih ovdje i sada ne klanjamo, ikindi-
prebirao razloge koje bi im mogao poturiti da ga poštede, sjetio ju sigurno više nećemo ni klanjati, pošto,
se da mu je u novčaniku ostala ona vražija iskaznica – potvrda o kako smo ustanovili, nijedan nismo bili
članstvu u stranci. Rođak ga je, grom ga dabogda ubio, učlanio, od onih koji imaju običaj naklanjavati na-
nije on imao veze sa strankom, a sada bi zbog te iskaznice maze. U taj se koncept uvuklo šejtansko
mogao biti ubijen. Toliko je držao do nje da ju je zaboravio u šaputanje: ne moraš sad klanjati, možeš
novčaniku! Kada je onomad, na onoj stadiončini, uspio izvaditi iz kasnije, prvo završi posao, a uvijek možeš
novčanika onu iskaznicu, saviti je prstima u neprobojni grumen i naklanjati. Naklanjavanje je, što se njega
ugurati špicem patike u zemlju – sve će u životu uspjeti tiče, paradigma dunjalučkog ispraznog
nadanja: čitav život samo prolongiramo,
sutra ću biti bolji čovjek, prekosutra ba-
cam cigare, od sljedeće sedmice počinjem
trčati – dok nas smrt ne pretekne. I zato,

56 7/12/2017 STAV