Page 62 - STAV broj 144
P. 62
Spava u ratom devastiranim srpskim kućama na Žuči, koje sam mu ruke i desnom šakom svom sna-
nemaju ni vrata niti prozora. Bez ikakvog namještaja. Vatru loži gom, ni sam ne znam odakle mi, snažno ga
na podu, a od dima mu plafon i zidovi brzo pocrne. Loži kredence udario u stomak da je on izgubio dah, pa se
i ormare koje dovlači sa smetljišta. Ono što isprosi bude mu za odvojio od mene. Ja sam mu priletio dok
dva obroka. Posljednjih godina bježi od ljudi, pogotovo onih svojih nije došao sebi i glavom udario u njegovu
boraca koji ga hoće podsjetiti kakav je bio diverzant. Ne može to tako da sam osjetio da sam mu nos spljo-
više slušati. Stid ga onog šta su oni sada, a šta je on. I odlazi, bježi štio, krv mu šiknula. Onako poluonesvije-
šćenog gurnuo sam ga na vatru oko koje su
se u noći grijali. On je pao i počeo ječati, a
ja sam se vratio u prvi rov, pokupio ‘sijač
smrti’ i izašao da vidim gdje su moji. Još
nije bilo ni svanulo. Kao kroz maglu sam
čuo: ‘Ne pucajte, to je Šok!’ Kada su mi
vidjeli onako uspravnog ispred rovova sa
‘sijačem smrti’ u rukama, svi su bili šoki-
rani. I moj komandir Pik bio je šokiran.
Onako ranjen, krenuo sam do Štaba Bri-
gade, da me tamo previju, a moji su otišli
za četnicima.”
Nedavno, nakon 25 godina, prvi put
sam vidio Šoka. Stajao je ispred ulaznih
vrata Općine Novi Grad i otvarao vrata
onima koji izlaze i onima koji ulaze. Ne
bi li mu dali marku, dvije, pet. Izlazeći,
ubacih mu u ruku petomarku i odoh.
Nisam ga prepoznao. I kako bih nakon
toliko godina. Preda mnom je bio starac
bliži šezdesetoj, oćelavio, bijele zapuštane
brade, u oronuloj odjeći, mnogo većoj od
njega. Ali bio je dostojanstven, svako bi
to zapazio. Otvara vrata, a ne pruža ruku,
osim ako ga se – sjete.
Kada kamermanu Azemu Sućeski ispri-
čah priču o jednom starcu i kako otvara i
zatvara vrata općinarima, on se raspriča
kao da je svaki dan bio s njim. Podsjeti
me na Šoka sa Žuči. U ratu su bili u istoj
brigadi, ali sudbina se poigrala s našim he-
rojem Šokom. Dvije-tri godine prije agre-
sije na našu zemlju, u Sarajevo je došao iz
Kumanova, odmah nakon smrti majke.
Čim je počeo rat, priključio se Drugoj mo-
torizovanoj brigadi. Svi ga se sjećaju kao
malehnog, plavokosog i povučenog borca
koji nije mnogo govorio, ali se vidjelo da
62 7/12/2017 STAV
