Page 65 - STAV broj 144
P. 65
Patriote na ulazu u Bihać
1992. godine
Sulić s Osmanagićem, dana, a zatim smo ponovo vraćeni u ‘Vele- smo izgarali od jake želje da dođemo u
Obićem i Kaukovićem sajam’, u paviljon 6, da bismo poslije toga Bosnu, makar po cijenu života. Sjećam
bili ponovo odvedeni u Jastrebarsko kod se Brajdić Sela i kada smo pili tečnost iz
u Bosnu, i to usred rata, kada su mnogi vojske, gdje smo boravili nekoliko dana, septičke jame, ležali i čekali da pređemo
bježali odavde”, kaže Kauković. dok nije dogovoreno da se krene za Bo- preko puta. Nestalo nam je vode, a imali
snu”, prisjeća se Obić. smo tablete koje ubijaju bakterije, tako da
Denis Obić (48) bio je u Stuttgartu smo cijedili tu vodu kroz gaze, ubacivali
s porodicom kada je rat izbio u Bosni i S obzirom na to da je Denis rodom iz tablete i pili. U mom vodu bilo nas je 28,
Hercegovini. Kada je odlučio ići u Bosnu, Bužima, raspoređen je u 105. bužimsku a od tog broja, rat je preživjelo samo nas
prvo je to otkrio majci i ženi. One su mu brigadu i bio je pripadnik specijalne jedi- 6. Po dolasku u Krajinu, moj vod, koji je
sakrile pasoš kako ne bi mogao putovati. nice “Hamze”. Ranjavan je dva puta, od bio sastavljen od ljudi s područja općina
Međutim, ljubav prema domovini bila je čega jednom u ruku, a drugi put u nogu. Bosanska Krupa i Bosanski Novi, odma-
jača od one prema porodici. Denis je na Obić kaže da bi, uprkos svemu što se po- rao se sedam dana u bužimskom naselju
prevaru dobio pasoš od supruge, kazavši slije rata dešavalo s borcima, ipak opet Konjodor. Onda su došli neki ljudi i ka-
joj da je odustao od ideje odlaska u Bo- isto učinio. zali nam da nas komandant tadašnje Un-
snu i tvrdeći da mu pasoš treba kako bi sko-sanske operativne grupe želi vidjeti
dizao i uplaćivao novac. PILI OTPADNE VODE i pokupili su nas, te odvezli u današnju
KAKO BI PREŽIVJELI kasarnu ‘Adil Bešić’. Kada smo došli u
“Bila su nas petorica koji smo odlučili kasarnu, postrojeni smo i odložili smo
krenuti za Zagreb, a kada je došlo vrije- Fahrudin Osmanagić (53) rođen je u naoružanje. Zatim su došli Šarganovi
me da krenemo, samo su nas dvojica bila naselju Arapuši, općina Bosanska Kru- ljudi, opkolili nas i onda je stigao Ramiz
tu. Kada smo stigli u Zagreb, odveli su pa. Radio je u Njemačkoj kada je počeo Dreković, koji nas je rasporedio u jedi-
nas u ‘Velesajam’, u paviljon 6, i tu smo rat u Bosni i Hercegovini. Kaže da su ra- nice, a oružje koje smo donijeli ostavio
vidjeli puno vojske i naoružanja. Odmah znovrsni motivi njegove odluke da preko je u kasarni. Mi smo pripali 501. četvrtoj
smo prepoznali naše Krajišnike i razgo- tadašnje okupirane teritorije Republike četi”, priča Osmanagić, koji je dva puta
varali o prelasku u Krajinu. Druge noći Hrvatske krene u Bosnu i Hercegovi- ranjavan na Grabežu.
pokupila nas je vojna policija i odvela na nu. No, na prvom mjestu bila je želja da
ratište u Žažinu kod Siska. Treći dan smo bude sa svojim narodom. Trebao je ići za Budući da su Krajišnicima svi govo-
se vratili u ‘Velesajam’. Dojavljeno nam Sarajevo, ali kada je čuo da se može i do rili da se ne može prijeći u Bosnu i Her-
je da kupe sve i da se kreće za Travnik. Krajine, odlučio je sačekati. Rijeku Ko- cegovinu, Senad Kauković smatra da je
Međutim, nama je bila želja samo Kraji- ranu pregazili su i ušli na teritoriju Bo- glavni razlog bila činjenica da je Hrvatima
na i uspjeli smo izbjeći tu mobilizaciju. sne i Hercegovine 22. jula 1992. godine. trebalo ljudstva i nisu željeli da ih izgu-
Kada više niko osim nas nije ostao u tom be. I sam je bio uhapšen od strane vojne
paviljonu, došli su po nas i odveli nas u “Njemačku sam napustio 5. maja i policije i odveden u kasarnu na mobiliza-
Ivanić na obuku, kazavši nam da ćemo ući krenuo da se borim za domovinu. Naj- ciju. Međutim, želja za porodicom i lju-
u sastav korpusa. Obuka je trajala desetak prije smo bili ubačeni u neku grupu koja bav prema domovini nagnali su ga da sa
je išla za Sarajevo, a onda sam čuo da se svojim prijateljem pobjegne iz sabirnog
može proći i za Krajinu, te sam odlu- centra i ponovo krene u potragu za nači-
čio da čekam da se oformi grupa koja će nima prelaska u Bosnu i Hercegovinu.
krenuti za Krajinu. Kad smo se okupi- Sasvim slučajno, kroz razgovor sa ženom,
li, bilo nas je 320 i bili smo podijeljeni uposlenicom u jednoj karlovačkoj trafici,
u vodove. Zamislite kolika je to kolona, stupio je u vezu sa zapovjednikom u lo-
a prolazili smo pored srpske vojske to- kalnoj kasarni. I on ih je uvjeravao da je
liko blizu da smo ih čuli kako razgova- nemoguće prijeći u Krajinu. Senad ga je
raju. Bili smo toliko disciplinirani da se uvjerio da im organizira prelazak, kazavši
muha nije čula. Prvo smo prošli obuku kako će, u slučaju da ne uspiju prijeći u
u Hrvatskoj, a onda krenuli u tu avan- Bosnu, priključiti se Hrvatskoj vojci, ali
turu. Neki su vjerovatno rekli da nismo
normalni, ali nas to nije zanimalo jer
STAV 7/12/2017 65
