Page 69 - STAV broj 144
P. 69
nije imao svoj fudbalski klub. Problem Saldumović, Kusuran, Gredelj, Mehme- Midho Fazlić,
koji se 1955. godine ponovo ukazao pred dagić, Sarajlić, Jakupović, Fazlić, Sušić, Ismal Bešić,
fudbalskim klubom novog imena “Brat- Adžemović, Čalo, Hasanagić, Kahrimano- Admir Đonlagić i
stvo” bio je, prema pisanjima banjalučkog vić i Selimović. Najuzbudljiviji fudbalski Ekrem Demirović
Glasa i pričama najstarijih, fudbalski te- meč u Kozarcu odigran je u junu 1984.
ren. Igralište koje je klub posjedovao do godine, pred oko 1.000 gledalaca, protiv Spomen-obilježje
početka Drugog svjetskog rata pretvoreno FK “Omarska”. Okončan je rezultatom fudbalerima
je u pijacu, dok je na jednom njegovom 1:1, a “Bratstvo” je ostalo u ligi u kojoj “Bratstva”
dijelu iste te godine započeta izgradnja će igrati sve do maja 1992. godine. Tada
veterinarske ambulante. su se nad Kozarcem nadvili crni oblaci. POVRATAK
Narednu deceniju FK “Bratstvo” nala- Između 24. i 26. maja 1992. godine
zit će alternativna rješenja. Sudbinu svog Kozarac je potpuno razoren, stanov-
kluba podijelit će krajem šezdesetih i sam ništvo zatočeno u logorima Trnopolje,
Kozarac, kojem će biti oduzet status opći- Omarska i Keraterm. Ubijeno je oko
ne. Grad s okolinom uokviren je u teritorij 1.300 mještana. Među njima, 38 starijih
velike općine Prijedor. U ljeto 1973. godi- i mlađih članova uprave, trenera, igra-
ne tadašnji predsjednik kluba Hajrudin ča... Mjesecima kasnije, većina je civila
Čampara žali se medijima na “odgovorne” deportirana ka srednjoj Bosni. Preživjeli
u Prijedoru. Klub je sedamdesetih stalno će logoraši početkom oktobra biti pre-
radio u besparici, neki će reći da danas bačeni u Karlovac, a onda rasuti širom
konačno znaju i zašto. Teren je te godine svijeta tragati za pogubljenim porodica-
neograđen, izrovan točkovima teških mo- ma i novom srećom u tuđini. Sa sobom
tornih vozila, srušenih vratnica... Ipak, i u su ponijeli uspomene i nevjerovatnu
takvim okolnostima, pobjedom nad “Du- ljubav ka rodnoj grudi. Historija će za-
bravom” 1974. godine, “Bratstvo” će ostva- pisati da su put u povratak krčili Koza-
riti najveći uspjeh zauzimanjem druge po- rac i Prijedor. Već 1998. godine proradit
zicije u tadašnjoj Petoj banjalučkoj ligi te će osnovna škola i obnovit će se vjerski
će se plasirati u Krajišku ligu. Sve bi bilo život. Broj povratnika stalno je rastao,
u redu da Predsjedništvo Udruženja klu- preživjeli fudbaleri “Bratstva” nisu gu-
bova Krajiške zonske lige iz nekih razlo- bili vrijeme. U Sanskom Mostu, gradu u
ga nije donijelo protuzakonitu odluku da kojem će neposredno nakon rata boraviti
u Krajišku ligu uđe “Šator” iz Glamoča. najveći broj Kozarčana i Prijedorčana,
Svoja je prava uprava “Bratstva” zatražila
pred Sudom i dobila bitku. Iste te godine
nekadašnji igrač “Bratstva” Besim Javor,
na ponos svojih sugrađana, postat će prvi
fudbalski sudac iz Kozarca. O najdražoj
pobjedi u novijoj historiji kluba pisao je
i rahmetli Vehid Gunić, doajen bh. novi-
narstva, rodom iz Kozarca. Ta pobjednička
utakmica, okončana rezultatom 1:0, odi-
grana je u Kozarcu u aprilu 1975. godine
protiv OFK “Prijedor”, vječitog rivala.
Odlaskom “trbuhom za kruhom”
Ademovića, Blaževića u JNA, te prela-
skom prvotimaca Memića i Blaževića
u “Prijedor”, “Bratstvo” gubi na snazi
i uskoro ispada iz Krajiške lige. Najve-
ći udarac klubu te godine bio je odla-
zak Šefika Šante u banjalučki “Borac”.
Zlatnu momčad najuspješnije jeseni či-
nili su još i Prusac, Dragičević, Hankić,
Teufik Grozdanić
STAV 7/12/2017 69
