Page 71 - STAV broj 144
P. 71
STAJALIŠTA
Piše: KRIVO SRASTANJE
Sadik Ibrahimović
Razgovor s političkim emigrantom
Sredinom osamdesetih godina prošlog
stoljeća razgovarao sam u Torinu (ti- Je li ti otac
pično za mene: krenem u Trst po far- zaista bio fašista
merke, a neplanirano završim kod ro-
đaka u Torinu) prvi i posljednji put s daljim O ocu nije znao mnogo. U kući se o njemu nije pričalo, a, tokom godina, na
rođakom i navodnim političkim emigrantom Mustafina sve učestalija pitanja o razlozima i okolnostima očevog hapšenja
Mustafom Hadžimahićem. i smrti, majka Džemila tiho bi odgovarala da je bolje ne otvarati staru ranu,
da i zidovi imaju uši, da je bilo šta je bilo i da valja živjeti dalje
Taj susret i višesatni razgovor ostali su
mi u živom sjećanju, a njegova nedavna smrt sasvim dovoljnim za tegoban i kratak život. U slobodom govora i štampe, rok-muzikom,
omaž je časnom i dobrom čovjeku i povod za nevjerici, svuda oko sebe, među intelektual- seksualnim slobodama i čime sve ne. Dakle,
ovaj zapis. cima ponajviše, osluškivao je otvorene izljeve savršen su materijal za manipuliranje i ide-
antikomunizma. Nakon prvotnog šoka, bilo ološko preoblikovanje. U Beogradu je četr-
Potomak ugledne i imućne loze brčanskih mu je jasno da Srbija pije, a Bosna plaća, da je deset hiljada studenata. Toliku masu, narav-
Hadžimahića, koju su komunisti odmah po naizgled čelično čvrsti režim u svojoj nutrini no, nemoguće je kontrolirati, ali je moguće
svršetku rata opljačkali, obespravili i doveli amorfan, nejak, licemjeran i da će se, prije ili markirati najproblematičnije među njima.
do prosjačkog štapa, od malih nogu živio je poslije, urušiti sam u sebe kao trošna kuća. Tvoj zadatak bio bi informativno pokriva-
u teškom siromaštvu. Njegov otac Osman, nje studenata i profesora Pravnog fakulteta.
prijeratni veleposjednik i mecena, nekoliko Jedne tople majske večeri, kada je u stu- Provala tvog informativnog rada nije mo-
godina poslije lažno je optužen za kolaboraci- dentskoj menzi u društvu s nekolicinom ko- guća, osim ako ti ne napraviš neku glupost.
ju s fašistima, promptno osuđen i deportiran lega s mukom jeo bljutavu tjesteninu, prišla Samo sam ja upoznat s tvojim aktivnostima
na Goli otok, gdje je nedugo potom počinio su njihovom stolu tri agenta Državne bezbed- i izvještaje bi podnosio isključivo meni. Za-
suicid. Tako je, barem, saopćeno porodici – nosti i, nakon formalnog legitimiranja, grubo uzvrat, problematični dosje bit će uništen,
službeno, hladno, bez imalo ljudskog, makar naredili da Mustafa i društvo pođu s njima u moći ćeš u miru privesti kraju studij, novac
kurtoaznog suosjećanja s njihovim bolom. policijsku stanicu. Po dolasku su ih razdvo- iz Italije i dalje će nesmetano pristizati, a ni
Mustafa je tad bio dječak i nije razumijevao jili u zasebne prostorije, a Mustafu odveli u naša finansijska zahvalnost neće izostati. To
svu težinu tragedije koja je poklopila kuću ured policijskog isljednika. Isljednik, stariji, je sve. Razuman si momak i vjerujem da ćeš
Hadžimahićevih. Osluškivao bi noću prigušeni gojazan čovjek, snenih plavih očiju i tihog, donijeti pametnu odluku – završi isljednik i
plač majke i starijih sestara, zbunjeno primao gotovo nečujnog glasa, ponudio je Mustafu zavali se u masivnu fotelju.
izraze saučešća rijetkih rođaka i prijatelja koji pićem. Šutke, odmahujući glavom, odbio je
bi dolazili s prvim mrakom, šutke posjedili i pogledao ga u oči. Isljednik se nasmijao i Svjestan da je u škripcu, sam i bespomo-
koju minutu, prije odlaska prošaputali: “Šta rekao mu da je pravi tvrdoglavi Bosanac, a ćan, bez mogućnosti izbora, Mustafa prihva-
ćeš, moja Džemila, tako je od Boga suđeno”, potom je ustao, iz velikog metalnog ormara ta “ponudu za saradnju”. Također, znao je da
a potom oprezno otvarali kućna vrata i, ne- izvadio crveni fascikl i bacio ga na sto. mu isljednik nije povjerovao, pa je iste večeri,
čujno, pogureni, žurili preko avlije. opet u studentskoj menzi i u prisustvu onih za
– Evo – reče – sve je ovdje. Tu je sve što koje je pretpostavljao da su doušnici, u razgo-
O ocu nije znao mnogo. U kući se o njemu nam je potrebno za, siguran sam, obostrano voru s kolegom, onako kao usput, natuknuo
nije pričalo, a, tokom godina, na Mustafina korisnu saradnju. Ovaj dosje autentično je da sutra ide u Novi Sad kupiti nekakvu rijet-
sve učestalija pitanja o razlozima i okolnosti- svjedočanstvo o tvom fašističkom pedigreu. ku i vrijednu stručnu literaturu.
ma očevog hapšenja i smrti, majka Džemila Vidi, stvari stoje ovako: sarađuj s nama i ovaj
tiho bi odgovarala da je bolje ne otvarati sta- ću dosje uništiti pred tvojim očima. Ne bu- Po dolasku u Novi Sad, s izvjesnim Ste-
ru ranu, da i zidovi imaju uši, da je bilo šta deš li voljan sarađivati, dosje će biti aktivi- vanom, kamiondžijom, više sretno nego
je bilo i da valja živjeti dalje. ran, a tvoja akademska karijera okončana, i promišljeno, putuje u Suboticu i, na koncu,
ne samo u Beogradu. Tu su, naravno, i dru- uz pomoć dobrohotnog kamiondžije koji je
Osnovnu školu i gimnaziju učio je u Brč- ge konsekvence. Pametan si momak i dobro prozreo Mustafinu namjeru, ilegalno ulazi u
kom, a studij prava u Beogradu, uz novčanu znaš o čemu govorim. O tebi znamo sve: apo- Mađarsku. Potom slijede njegove putešestvije,
potporu amidže Kasima, koji se, naslućujući litičan si, povučen, miran, dobar student, pretrpane obiljem detalja, organiziranje novog
buduće događaje, na vrijeme sklonio u Italiju. novac za studij i uzdržavanje šalje ti stric iz života u Torinu, posao, ženidba, djeca. No, ne
Italije, onaj isti koji u Torinu rovari protiv bih o tome, predugo je i ne odveć zanimljivo.
I, uopće, sve je u tom Beogradu Mustafi Jugoslavije, ne čitaš emigrantsku štampu,
bilo novo i iznenađujuće – nesputanije, otvo- ne družiš se s blesanima koji bi da ruše ovo Kako god, sjećam se, tokom našeg prvog
renije, slobodnije, sasvim drugačije nego u Bo- što smo u krvi stvorili, ne ideš u kafane, ne i posljednjeg razgovora, oprezno i izokola,
sni, gdje se svaka riječ pažljivo mjerila, gdje je piješ, nemaš djevojku i, da skratim, ti si po- usudio sam se pitati ga da li je njegov otac
šutnja smatrana znakom mudrosti, a oštar um put sjenke, tih, neupadljiv, naprosto idealan zaista bio fašista.
ili, još gore, oštar jezik, pokuđenim osobinama za posao koji je dječija igra, a oslobodit će te
brojnih briga. Znaš, ovo je teško vrijeme, ne- – Tačno onoliko koliko su to bili Ah-
prijatelja je mnogo i ne biraju sredstva kako med Muradbegović, Alija Nametak ili Safet
bi uništili naš poredak. Studenti su njihova Kafedžić. Isto kao i oni, otac je u teškim i
ciljna grupa. Mladi su, energični, skloni, baš ružnim vremenima samo radio svoj posao,
kao i mi nekad, revolucionarnim idejama, posao trgovca. Ništa više od toga – odgo-
oduševljavaju se zapadnjačkom kulturom, vorio je sjetno, a ja sam se ugrizao za jezik i
gorko pokajao.
Neka je rahmet njegovoj dobroj duši. n
STAV 7/12/2017 71
