Page 31 - STAV broj 275
P. 31

ispaljenim iz neposredne blizine u potiljak ili leđa. Neke od žrtava   Stojić i Petković imali su bitnu ulogu u
          su ubijene prije nego što su stigle do ugla upravne zgrade tako da
          su ostali zatočenici bili očevici ubistava. Drugi zatočenici su ubijeni  osnivanju i organiziranju oružanih snaga
          sa jedan ili dva metka ispaljena u stražnji dio glave dok su klečali   HZHB. Osim toga, bili su informirani o
          iznad jednog šahta u blizini kancelarija gdje su se vršila isljeđiva-
          nja. Optuženi bi zatim natjerao neke od zatočenika da odnesu ti-  vojnim operacijama oružanih snaga
          jelo žrtve iza upravne zgrade gdje su tijela bila nagomilana. Naza
          Bukvić je teško premlaćena prije nego što je pogubljena. Izgleda da   HZHB, planirali su i naređivali vojne
          su njeni egzekutori htjeli saznati gdje joj se kriju brat i otac, koji su   akcije, ali i etničko čišćenje prostora
          bili pripadnici policije prije rata. Vezali su je lisicama za saobra-
          ćajni znak i nekolicina policajaca ju je dugačkim palicama tukla  takozvane HZHB. Odgovorni su za
          cijeli dan. Odjeća žrtve je bila poderana i prekrivena krvlju. Te ve-  formiranje logora u kojima su bili
          čeri vraćena je nazad u hangar sva u modricama i stenjući od bola.
          Optuženi se narednog jutra vratio po nju i pogubio je na isti način   zatvarani Bošnjaci
          kao i ostale svoje žrtve.
            – Jedan Hrvat po imenu Stipo Glavošević također je pretrpio
          teške tjelesne povrede prije nego što je ubijen. Taj čovjek je u lo-
          gor Luka stigao kamionom oko 9. maja 1992. Odsjekli su mu de-  počinjenih zločina i okrutnost Gorana Jelisića, te je odlučio da
          sno uho, a onda je Goran Jelisić, u pratnji stražara koji je nosio   će se ipak primijeniti kazna izrečena od Međunarodnog kri-
          sablju, postavio žrtvu ispred zatočenika pod stražom u hangaru.   vičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Sudija Meron podsjetio je
          Stipo Glavošević je preklinjao da mu neko prekrati muke. Goran   da će u oktobru ove godine Jelisić odslužiti dvije trećine ka-
          Jelisić je zatočenicima ponudio svoje oružje kako bi neko dobro-  zne i da će se ponovo moći obratiti Međunarodnom rezidual-
          voljno to učinio. Niko se nije pomjerio. Stražar koji je bio u pratnji   nom mehanizmu sa zahtjevom za puštanje na slobodu. Tada
          optuženog udario je Stipu Glavoševića ivicom sablje. Stipo Gla-  će, prema važećim pravilima, njegov zahtjev za prijevremeno
          vošević je izveden iz hangara, a zatim je optuženi izašao i ubio ga   puštanje na slobodu biti ponovo razmatran i vjerovatno odo-
          na već opisan način.                                bren, jer je takva praksa bila do sada.         n
            – Braća Zejćir i Rešad Osmić su prvo odvedena u policijsku
          stanicu u Brčkom, gdje se pojavio Goran Jelisić tražeći ih. Optu-
          ženi ih je nazivao balijama, stavio im lisice i udarao ih. Zatim ih
          je natjerao da uđu u prtljažnik crvene Zastave 101. Žrtve su tako
          prebačene u logor Luka. Goran Jelisić ih je zatim natjerao da uđu
          u kancelariju administracije, gdje su se nalazili njegova djevojka
          Monika, koja je sjedila za radnim stolom ispred pisaće mašine, i njen
          brat Kole. Braća Osmić su tu primorana da stanu leđima okrenutim
          prema zidu, a Goran Jelisić ih je počeo tući palicom, uglavnom po
          glavi, vratu i prsima. Prema riječima jednog od braće, tako su na-
          vodno tučeni otprilike tridesetak minuta. Zejćir Osmić je zatim od-
          veden u hangar. Goran Jelisić je nastavio tući Rešada Osmića, kome
          su kapci bili toliko natečeni da više nije mogao držati oči otvorene.
          Na kraju se srušio od udaraca. Dok je pokušavao da se pridigne,
          Goran Jelisić ga je šutnuo u prsa. Optuženi je zatim otišao. Dok je
          Goran Jelisić bio odsutan, žrtvu nisu tukli. Goran Jelisić se vratio
          nakon nekih desetak minuta. Košulja mu je bila oblivena krvlju.
          Objasnio je: “Upravo sam ubio jednog čovjeka s udaljenosti od pe-
          deset santimetara. Odrezao sam mu uho. Nije htio da govori, kao
          ni ti.” Optuženi je zatim nožem posjekao žrtvi obje podlaktice te je
          nastavio udarati palicom. Goran Jelisić je zatim natjerao žrtvu da
          izvadi sva svoja dokumenta i novac. Ni jedan od ličnih dokumenata
          nije ukazivao da je dotični Musliman. Optuženi se tada naljutio i
          pitao zašto su ta dva brata dovedena u Luku. Naredio je da se od-
          mah puste. Optuženi je krao novac, satove, nakit i druge dragocje-
          nosti od zatočenika po njihovom dolasku u logor Luka tako što je
          prijetio smrću onima koji ne predaju sve svoje stvari.

            Goran Jelisić uhapšen je 1998. godine. Priznao je krivicu i
          Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju osudio ga je na
          četrdeset godina zatvora. Nakon izricanja pravosnažne presu-
          de, Jelisić je prebačen u Italiju, gdje izdržava kaznu.
            Jelisić je 2016. godine poslao molbu Međunarodnom rezi-
          dualnom mehanizmu za međunarodne krivične sudove u ko-
          joj traži skraćenje kazne i prijevremeno puštanje na slobodu
          na osnovu pravosnažne odluke Vrhovnog suda Italije, kojom
          mu je kazna skraćena s četrdeset na trideset godina zatvora.
          Međutim, predsjednik Međunarodnog rezidualnog mehaniz-
          ma Theodor Meron odbio je taj zahtjev, imajući u vidu težinu


                                                                                                    STAV 11/6/2020 31
   26   27   28   29   30   31   32   33   34   35   36