Page 54 - STAV broj 230

Predaja ratne zastave

U Todorovu protiv APZB

kovao plan kako da ojadi agresora. Ekipa
Stava nedavno je posjetila ovog uzoritog Izviđačko-diverzantski vod “Tajfun” još je jedna specijalna jedinica koja je djelovala u sa-
bosanskog ratnika koji je pristao da nam stavu 505. viteške motorizovane brigade. Formirana je 1. decembra 1993. godine od
ispriča dio priče kako je sudbonosnog ljeta najboljih i već prekaljenih boraca i ušla u sastav 2. jurišnog bataljona. Za komandira ove
1994. godine, zajedno sa svojim momci- izviđačke jedinice postavljen je Sead Dizdarević Tajfun, po kojem je i dobila ime. Od sa-
ma, opskrbio artiljeriju 505. viteške ne- mog osnivanja jedinica se specijalizirala za izviđanja po dubini neprijateljske teritorije,
ophodnim granatama. prikupljajući veoma bitne informacije za planiranje napadnih borbenih djelovanja. Uče-
stvuje u svim značajnim bitkama i na svim ratištima u zoni odgovornosti 5. korpusa, gdje
KOCKANJE NIKOM NIJE postiže zavidne rezultate. Poseban doprinos daju u akcijama razoružavanja pripadnika
DOBRA DONIJELO tzv. Narodne odbrane APZB i slamanju Abdićeve izdajničke tvorevine. Za izuzetne rezul-
“Mi, bataljonski izviđači, imali smo tate, pokazanu hrabrost u borbama, odanost i odlučnost u borbi protiv četnika i domaćih
zadatak da izvidimo prednji kraj. Naša je izdajnika IDV Tajfun nagrađivana je i pohvaljivana od komandanta brigade, Komande 5.
grupa većinom radila iza leđa po dubini. korpusa i Generalštaba Armije RBiH. Najistaknutiji borci ove jedinice nosioci su najve-
Zanimalo nas je kakav im je raspored sna- ćeg ratnog priznanja, značke “Zlatni ljiljan”.
ga, odnosno vatrenih tačaka, gdje su im
rezervne snage, odakle im dolazi pomoć,
gdje su minska polja itd. Tako smo jednom je za oko jedna kota i htjeli smo vidjeti ja. Vidjeli smo sedam četnika. Nas je bilo
prošli kroz samu Šajrovaču, otišli u dubi- kako je utvrđena. Uočili smo tri zemuni- devet. Vratimo se nazad, a onda zovnem
nu i izvršili zadatak. Kad smo se vraćali ce. Jedna je bila na samom vrhu Makaro- Adila (Delalića), komandira čete. On je
prema Makarovači s kote 347, zapela nam vače. Otišli smo nas dvojica: zamjenik i bio iz Krupe. Tad se nalazio na platou
(Ćorkovača). Pitam ga: ‘Vidiš li ove čet-
nike na putu?’ Blizu nas bila su dvojica.
Sa saborcima Kažem mu: ‘Sad ćeš vidjeti i nas!’ Kaže
on meni: ‘Nemoj se igrati!’, a ja njemu:
‘Sad ćeš vidjeti!’ Oni su sve gledali s pla-
toa. Mi tako dolazimo zemunicama. Po-
što je njih bilo sedam, svaki naš izviđač
uzeo je na nišan po jednog. Nas preostala
dvojica krenuli smo prema zemunicama,
dok su ostali pazili da ne bi šta pošlo kri-
vo. Tad bi, zna se, bila eliminacija.
Četnici su igrali karte pod jednim
hrastom. Znam da je bilo sto maraka u
pitanju. Počela je oko toga hučka. Dok
su se oni tako hučkali zbog para, mi smo
se prošunjali i ušli u zemunicu. Bila je
puna municije. Skinuo sam neki sanduk
s bombama, a ispod je bilo deset sandu-
ka s projektilima za BST. Tiho zovnem
rahmetli komandanta (Izeta Nanića) i
kažem mu da imamo granate za BST.
Reče mi: ‘Uzimaj to kako znaš!’ Jedna
granata tada je vrijedila koliko tvornički

54 1/8/2019 STAV