Page 58 - STAV broj 230

DRUŠTVO

Sjećanje na 13. juni 1991. godine

KAKO SMO ZABORAVILI

NEZVANIČNI DAN

SANDŽAČKE BORBE

PROTIV DISKRIMINACIJE

Osjetivši ponižavanje i diskriminaciju, prijepoljski profesor Ferid
Šantić stupio je ispred Doma revolucije, u kojem se nalazila i
Muzička škola, u štrajk glađu. Bio je to neočekivani potez bošnjačkog
Piše: Almir MEHONIĆ
bunta i hrabrosti. Šok za sve one koji su mislili da će sve teći “kao
po loju”. “Na pitanje zašto – odgovor je zbog ponižavanja. I to ne
ponižavanja pojedinca već ponižavanja cijelog jednog naroda
U onu o “srpskoj crkvi i školi”, u kojoj su i prvorazredna provokacija i agresivno na-
vremenima kada su preko noći
“drugovi” postajali “braća Srbi”,
bošnjačka djeca trebala uskliknuti:
metanje svetosavlja kao kulturne mjere i
obrasca u koji se i prijepoljski Bošnjaci
Celo srpstvo slavi slavu
u Prijepolju se dogodio nesvaki-
dašnji događaj koji ni do danas,
Reagirali su bošnjački roditelji, a djeca
Pojte mu, Srbi,
čini se, nije adekvatno uočen i vrednovan Svoga oca Svetog Savu moraju ukalufiti.
među sandžačkim Bošnjacima i njihovim Pesmu i utrojte! su napustila časove hora. Međutim, upra-
institucijama, a predstavlja, zapravo, pr- va Muzičke škole upisala im je negativne
vorazredni čin humanizma i žrtve u borbi Desilo se to mimo nastavničkog vije- ocjene. Roditelji su, zatim, zatražili pomoć
za ravnopravnost i ljudska prava. ća, mimo svih nastavnih programa, bez predsjednika općine i školskih organa,
Bio je to štrajk glađu profesora Prije- znanja roditelja, potpuno tajno. U pri- ali je bilo očito da se ništa neće i ne želi
poljske gimnazije Ferida Šantića, ispred jepoljskim okolnostima, u jednoj izra- promijeniti. Godine nakon toga pokazale
Doma revolucije, započet 13. juna 1991. ženoj multietničkoj sredini, bila je to su da je to bio samo jedan od metoda šire
godine, zbog pokušaja svojevrsne svetosa-
vizacije bošnjačke djece u Muzičkoj ško-
li u ovom gradu. Za mirno Prijepolje bio
je to vanredni čin hrabrosti, iskakanje iz
ustaljenog načina promišljanja i djelova-
nja Bošnjaka koji su u malom gradu na
Limu odgajani uz onu poznatu rečenicu:
“Šuti, čut će neko.”
PONIŽENJE I DISKRIMINACIJA
Neman nacionalizma već se naveliko
bila pustila iz kafeza. U svim porama sr-
bijanskog društva nacionalizam je istican
kao vrlina i ponos. A gdje je srpski nacio-
nalizam, braća su mu hegemonizam, ne-
giranje i asimilacija drugog i drugačijeg.
To se desilo i u proljeće 1991. godine u
prijepoljskoj Muzičkoj školi, gdje je na-
metnuto da petnaestak bošnjačkih đaka na
časovima hora pjeva “svetosavsku himnu”,

58 1/8/2019 STAV