Page 50 - STAV broj 213

DRUŠTVO

sam 1979. godine i deset godina nakon Tome se niko ne može oduprijeti. Nakon
što sam završio studije, dođem u Saraje- tog, imao sam ciklus Strah, pa onda Tra-
vo, uvratim u Akademiju. Pitaju me kad govi, pa ciklus Probuđeni. Onda uzmem i
sam diplomirao, velim: Prije deset godina. vidim da to sve skupa ima nekakvog lo-
‘Pa šta si do sada čekao?’ ‘Ma ne pitajte gičkog slijeda, kao život.”
me ništa, de vidite ima li je.’ Ode tamo U ratu je Ahmet u Presu, tešanjskim
teta, nađe diplomu u ormaru, prašnjava. ratnim novinama, radio ilustracije. Poslije
Bilo ih je još, nisam bio jedini. Bilo nas rata su ga zvali iz brigade pa je prešao u
je malo, kao porodica smo bili. Ujutro “Enker”, tvornicu svjećica, na mjesto diza-
nas sedam ili osam, model gologuz, ka- jnera. Zbog visokih troškova, marketinga
hva se pije. Ploče, gramofon, pomalo se koji je trošio nezarađeno, perioda obnove
muzika sluša i povazdan smo tu”, nostal- i tranzicije, te nedostatka sredstava, tu se
gično će Hundur. zadržava svega dva mjeseca. Stigao je za
Tvrdi i kako je rad u školi smrt za “Enker” uraditi katalog, vizitku i flajer.
ovaj posao. “Radio sam, silom prilika, U međuvremenu je sve vrijeme slikao i
malo u osnovnoj, malo u srednjoj školi. prvu poslijeratnu izložbu održava u okto-
To je isto kao vojska. Ona me deset godina bru 1997. godine u Tešnju. Potom slijedi
unazadila. Ispiranje mozga. Hajde da ti izložba u Zagrebu u Bosanskom kultur-
nešto naučiš, ja bih rekao. Deset mjeseci nom centru, a u martu 1998. u Sarajevu.
sam bio u vojsci, otišao što sam morao. “Odnio sam slike profesoru Dževadu
Bio sam tamo sa srednjoškolcima. Mah, Hozi da mi kaže šta misli o njima. Mi u
to je budalaština. Meni je smrt da se uju- stanu, a on meni ovako: ‘Ahmete sine, u
tro moram brijati. Pa onda pitanja: što si tebe ruka zahrđala. Ovo je u redu, u ovo
bradat, što si raskopčan, što si vakav, što je uložen trud i rad, a ovo ostalo, tanko.’
si nakav. Zato je to i propalo što je tako Kažem mu da nisam do rata haman ni-
bilo. Jednom nešto kapetan priča, pijano, šta slikao, malo uz rat i tako. ‘Vidim ja,
godinu možda stariji od mene. Ja mu ka- ne trebaš mi ništa govoriti. Radi, radi i
žem: ‘Nije to logično što pričate, kapeta- radi.’ I ništa mi drugo nije rekao. I od
ne.’ A on me ovako preko oka pogleda, tada sam radio petnaest sati dnevno. Ne
pa mi kaže: ‘Ti neki fakultet završio?! Pa možete raditi ovaj posao i baviti se nečim
zar ne znaš da je logika u vojsci pred ka- drugim”, naglašava Hundur.
pijom ostala.’ I tačno je da je tako i zbog Nakon toga, počinje izlagati na svim
toga je moralo propasti.” stranama. “Bio sam u Izmiru i Istanbulu ruka, a meni zaista nezgodno. Ovo je u
Godine 1984. godine Ahmet Hundur kao predstavnik Bosne, izuzetno dobra Stambolu bilo.”
imao je prvu zajedničku izložbu u Tešnju s izložba bila i drago mi je što sam tamo
nekoliko amaterskih umjetnika. “Kasnije prezentirao kvalitetne radove. Lijep je SUPRUGA NAJBOLJI KRITIČAR
sam sam pravio izložbu, ali to je bilo pri- osjećaj autoru kada vidi da je čitav red Kundur ostavlja dojam da se čvrsto
lično loše, slabi radovi. Uz rat sam radio ljudi tu ispred i čekaju da vide vaše sli- drži ovog prostora, Tešnja i Bosne, koji
neke crteže, nevezano za rat. I prije rata, a ke. I te slike su im ostale, nisam ih vratio. su mu uvijek na srcu. Izlagao je u Švicar-
i poslije rata radio sam čitavu seriju slika Jednu je otkupio rektorat Univerziteta u skoj, Njemačkoj, Turskoj, Mađarskoj, Hr-
o toj kudret vodi, naveliko poznatoj u Teš- Ankari, nešto ih je valjda asociralo na rat, vatskoj i, gdje se god pojavi, za sebe kaže
nju, o toj destruktivnoj snazi. Ovaj naziv Tešanj u plamenu, kula, a dolje bijeli konj da je Ahmet Hundur Bosanac, Bošnjak,
za ovu vodu dolazi iz arapske riječi kadere, u kasu. Doživio sam i da me neki ihtijar Tešnjak s dna kace i da se to ne može pro-
što označava Božiju svemoć, određenje. u ruku ljubi. Reče mi da mi je mubarek mijeniti. Tako to osjeća da mu je u krvi,

50 4/4/2019 STAV