Page 57 - STAV broj 213

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Tuzlanski nekrologij
KNJIGE SU NA RAFI,

A GDJE SU JEMECI

Sumrak se već uvlačio u radnju, tegobno osjećanje zbog još
jednog ućoravo protraćenog dana stezalo me je poput obruča,
Piše: u glavi mi je vrilo kao u džezvi na Huseinovom koheru, prvi put
Sadik IBRAHIMOVIĆ
u svom raznim nedaćama “prebogatom” životu zaista nisam
znao šta da radim i, još gore od toga, bljesnula mi je opasna
misao: Vrijedi li više uopće se i pitati šta da se radi

osljednjih nekoliko godina, tiho Sumrak se već uvlačio u radnju, te- Čito sam, sjećam se, Medžmuu od
i brzo, kao da ih neko krade, s gobno osjećanje zbog još jednog ućoravo Bašeskije, a taj rukopis, baš rukom
ovog svijeta i iz mog života od- protraćenog dana stezalo me je poput pisan, ne umijem ti rijet kad, kako i
Plaze dragi mi, predragi i, prije obruča, u glavi mi je vrilo kao u džez- od koga, kupio je majstor Alija za ma-
svega, dobri ljudi: moja majka, rođaci, vi na Huseinovom koheru, prvi put u sne pare. Helem, nađem ti ja na jenom
prijatelji... Među njima, nedavno je, ta- svom raznim nedaćama “prebogatom” mjestu đe on piše kako mu u tu nje-
kođer tiho i dostojanstveno, u devedese- životu zaista nisam znao šta da radim i, govu pisarsku radnju svijet sve slabije
toj godini života, na drugi i, zasigurno, još gore od toga, bljesnula mi je opasna zalazi, da, bezbeli, neima para, da je
bolji svijet otputovao i Husein Kamber, misao: Vrijedi li više uopće se i pitati sjeo s familijom za večeru i da ne zna
stari i dobrohotni mahalski obućar. šta da se radi? šta će sutra večerat’. A podsigurno je
Sjećam se, ponekad bih u povratku – Huso, ne znam šta da radim i sutra večero jer je iza toga još zadu-
kući, a njegova radnja bila mi je usput, – promrmljah. go živio, a i Medžmua mu dan-danile
gladan lijepe, ohrabrujuće riječi, pa i – Šta, kako reče?! živa, eno je u svakom dućanu đe se
korisnog savjeta, jer od majstora Hu- – Kažem, ne znam šta da radim! knjige prodaju.
seina moglo se svašta toga pametnog – Aha... To... Vidi, kad sam birvaktile Eh, šta hoću rijet? Hoću rijet da je u
čuti, navraćao kod njega, vazda bivao učio zanat, moj bi rahmetli majstor Ali- Boga hazna! Danas vako, sutra nako, u
ljubazno dočekivan, slušao njegov ar- ja, svakog petka, poslije džume, kupo- nevolji nadaj se kaku dobru, u rahatlu-
haični govor koji je kod drugih izazi- vo kaku knjigu. Taki mu adet bio: neće ku, bogami, pogledaj kaka deverata! I,
vao podsmijeh, a mene, opet, krijepio, jest’, neće pit’, neće k’o drugi majstori u tako, dan po dan, razvedri se pa se nao-
opuštao (premda rođen u Tuzli, njegov aščiluk, al’ će knjigu kupit’, a, bogami, blači, i svaki insan, i sit i gladan, i vaki
je govor bio začudno arhaičan, kao da je ni sirotinju nije zaboravljo. i naki, ne mere dragom Bogu dževab
došao iz nekog drugog i dalekog vreme- Pa bi ondar ti knjigu donesi u rad- dat prije određenog edžela! Ne mere,
na) i, uopće, svaki susret s njim bio je nju, pa je stavi na jenu posebnu rafu, daklem, živ u zemlju sve dok ne obere
za mene svojevrsna iznimno ljekovita pa bi sve reci: “Huseine, ove su knjige nafaku iz svog sahana!
duhovno-duševna terapija. moje kahve i moji jemeci! Eno hin, fala Zato, ne beri brigu, srkni kahvu, za-
Tako, poodavno, jednog zimskog Bogu, još su na rafi, a đe su silni jemeci pali, dat će dragi Bog i tebi olakšicu i
dana, opterećen svim i svačim, a taj od onijeh poguzija?! Nejma, Huseine, razgalu, bit će, vidit ćeš, i boljijeh dana!”
susret i razgovor ostao mi je u živom nejma, kroz guzicu protureno!” Tako je i bilo. Na bolje dane nisam
sjećanju, ušao sam u njegovu radnju, I još mi veli: “Knjige mi ne diraj, a dugo čekao. Doduše, ni onih gorih nije
pozdravio ga, on me je kratko pogle- ovo drugo tumbe prevrni ako ti je volja!” usfalilo, ali, kako god, rahmetli majstor
dao, osmjehnuo se i pokretom glave Eto, tako mi reče! Čudan njaki čojk bio. Husein mi je, zapravo, rekao da je ži-
ponudio da sjednem. Potom je ustao, Pa bih ja ondar, kad neima majstora i vot kao rijeka: nekad plahovita i mut-
pristavio vodu za kahvu i polahko, kaka plaha posla, pomalo zavirivo u te na, nekad mirna i bistra, i da tom rije-
očito uživajući u tome, šutke počeo knjige, a jeno pet-šest, u tom strahu i kom, jer druge nema, valja ploviti, pa
motati cigaretu. hitnji, uspio i pročitat’. kako-tako. I, evo, plovim. n

STAV 4/4/2019 57