Page 57 - STAV broj 164-165

“Fotografiraju nas, ne možeš ostati od
aparata. Dok stoji voz, svi izađu na pro-
zor i fotografiraju”, priča Dina. Zbog kon-
strukcije stanice, Dinu putnici pamte i po
tome da je često znala iznijeti stolicu kako
bi lakše izašli iz voza: “Mi moramo biti i
ljubazni i kulturni kad putnici dolaze. Vi-
sok je kolosijek, moraš pomoći, pogotovo
starijim osobama.”
Ispred Dine se nalazi poseban sto koji
koriste otpravnici vozova. Ona rukuje
tim pultom pritiskanjem odgovarajućih
tastera, formira put vožnje, tj. uključuje
signale da bi voz sigurno ušao u stanicu i
nastavio vožnju.
“Uvijek mora biti ispravan. On služi
za pregled stanici. Ulazni signal nalazi se
na početku stanice. Kad voz nagazi, ovdje
dobijem signal i dajem mu zeleno svjetlo.
Kad mu dam izlaz, znači da mu je siguran
prolazak. Ja ga sačekam kad dođe na skret-
nice”, pojašnjava Dina i dodaje da otprav-
nik mora dočekati voz s mirnim stavom,
bez, recimo, ruku u džepovima.
Kako bi se izbjegao sudar, na stanici
se radi ukrštavanje vozova. Kad u istom
momentu dolaze dva voza iz različitih
smjerova, Dina im, jednom po jednom,
daje signal na koji će prolazni kolosi-
jek ući: “Primim jedan voz, onaj drugi
čeka dok mu ja ne dam ulaz. Nema pri-
liku da se nešto ružno desi. Kod nas je
puno telefona i veza. Kad mašinovođa
zove s pruge, kad ne može ući u stani-
cu, imamo ovaj poseban crni telefon.
Ukrštavanje se dešava u 15 minuta. Nema
bezveze stajanja u stanici.” n

STAV 26/4/2018 57