Page 59 - STAV broj 164-165
P. 59
“Krenuo sam 25. oktobra
prošle godine s Cresa
u Hrvatskoj, gdje sam
sačekao da stasaju i
ojačaju ovce i koze. Idem
u Siriju i ne znam hoću
li tamo stići, ali imam
želju da ondje živim,
nađem ženu i zasnujem
svoju porodicu. Sirija me
inspirira”
porodicu. Sirija me inspirira. To je mi”, govori nam dok za njim polaze
mjesto gdje zajedno žive muslimani i njegove životinje. Nekako smo proba-
katolici, i tu namjeravam s njima ži- li upitati, a da ne budemo nepristojni,
vjeti u miru. Moram živjeti blizu Me- ima li njegova misija neku vezu s re-
diteranskog mora i uvjeren sam da ću ligijom i duhovnošću, ali nam je bilo
nije ovog mladog čovjeka motiviralo za tu pronaći mjesto za sebe”, govori nam lakše kad nam je sam rekao da u Siri-
njegovu misiju, ma kako misli i znati- ovaj tridesetogodišnjak koji je svjestan ji želi živjeti zajedno s muslimanima
želja Stočana koji su ga u čudu gledali da godinama u Siriji bjesni strahoviti i katolicima.
bile inventivne i maštovite. rat. Nada se da će rat prestati dok on “Da, i to me ljudi pitaju, ali ja od-
stigne u Siriju, da će zavladati mir, govaram uvijek isto. Isus i Muham-
“Krenuo sam 25. oktobra proš- ljubav i poštovanje. med imali su svoju misiju. Oni su rekli
le godine s Cresa u Hrvatskoj, gdje sve, i tu se nema šta dodati”, ispričao
sam sačekao da stasaju i ojačaju ovce Dok nam pojašnjava svoje motive, je Federico.
i koze. Idem u Siriju i ne znam hoću Federico se bezbrižno i ležerno smješ- Predviđa da će mu do cilja biti po-
li tamo stići, ali imam želju da ondje ka pripremajući se za novu etapu svoje trebne dvije godine i to izgovara kao
živim, nađem ženu i zasnujem svoju pustolovine od Stoca prema Ljubinju. da se sprema prijeći još samo dva ili
Životinje su se okrijepile i odmorile na
jednoj livadi pokraj ceste koja iz Stoca tri kilometra. U njegovom pogledu uo-
preko Ljubinja i Popova polja vodi ka čavaju se potpuna smirenost i vjera da
Trebinju. Tu je i bunar na kojem su se će u tome uspjeti. Polahko sa svojom
životinje napojile, a Federico je, nakon pratnjom kreće na nastavak putovanja
što je i on malo odmorio, već bio spre- i istovremeno nas ostavlja s mnoštvom
man za pokret. Jedan Stočanin pitao nedoumica, nepostavljenih pitanja i
ga je može li mu nekako pomoći, na nedobivenih odgovora.
što mu je Federico zatražio malo šeće- Nijednom se nije okrenuo. Valjda
ra i banana. Za nekih desetak minuta i time simbolizira odlučnog čovjeka
te su namirnice bile pred zahvalnim koji će uspjeti u ostvarivanju svog ci-
Federicom. lja, u čemu mu želimo mnogo sreće i
lijepih trenutaka. Bar onakvih kakve,
“Ovdje u Bosni i Hercegovini ljudi po svom priznanju, nosi iz naše drža-
su sjajni. Svugdje sam dobro dočekan i ve, koju je Federico zavolio jer ga je
prema meni su bili ljubazni i gostolju- primila toplo i s ljubavlju. n
bivi. Ovdje su previše dobri ljudi. Bio
sam jako tužan kada sam se s njima mo-
rao rastajati”, kaže Italijan. Sa sobom
ne nosi novac i telefon, kaže da mu to
nije potrebno. Odbija primiti novac,
a sve što od ljudi s kojima se susreće
uzima jesu hrana i voda. Neće odbiti ni
ako ga neko pozove na neki obrok. Ne
plaši se i uopće ne brine o tome kakve
će ga vremenske prilike pratiti putem.
Na leđima nosi šator, a na magarcu su
ostale stvari koje su mu potrebne na
ovom neobičnom putovanju.
“Ne nedostaju mi struja, telefon,
internet... Nije mi potrebno ništa od
toga. Nije mi novac potreban, ne treba
STAV 26/4/2018 59
