Page 35 - STAV broj 251-252

sredstvima. Zubčević bi da se rat, koji
radi nečega nikako ne imenuje agresijom,
prepusti historičarima i vremenu. Kao da
danas ne živimo njegove posljedice, kao
da nam iste politike koje su pokrenule
agresiju na Bosnu i Hercegovinu i orga-
nizirale genocid nad Bošnjacima i dalje
ne prijete! Kao da je bila u pitanju pri-
rodna nepogoda, a ne presudni historij-
ski trenutak i za kolektiv i za pojedinca,
kada je svako pokazao svoje vrijednosti i
svoju ljudskost, kada su kumovi i kom-
šije pokazale svoja prava lica. No, takav
bezbrižan, lakonski i ponešto festivalski
odnos spram agresije tipičan je za one
grupacije kojima takve teme ometaju
privatne i poslovne interese ponovnog
“uspostavljanja veza”.
Sve u svemu, iako pun licemjerstva,
Bakir Izetbegović s Alijom Izetbegovićem i subudalastih konstrukcija, potpunih ne-
Safetom Zajkom na Žuči 1993. godine tačnosti i gotovo infantilne ostrašćenosti,
ovaj Zubčevićev tekst naišao je na dobar
zna svakoga ko je važan za njegovo rato- tj. da odbrani sebe i svoje porodice od do- odjek u onim društvenim slojevima koji
vanje, postepeno postaje tek jedan zamje- jučerašnjih komšija. se kod nas nazivaju FGR, jer tekst ustva-
njiv i individualno nebitan kotačić u ve- Zubčević opet demonstrira licemjer- ri najviše govori o njima, njihovim palim
likoj mašineriji, tek jedan u masi drugih stvo kada, nakon što je osporio patriotizam idolima, i to njihovim jezikom i termini-
lica koje lično ne poznaje i s kojima ratuje onima koji kroz politiku komuniciraju s ma. Svi njihovi stereotipi, legende, uble-
po bezimenim visovima, jeste duboko tra- bivšim neprijateljima, poji o ljubavi izme- he, obmane, izvitopereni svjetonazori, za-
umatičan, ali je neminovan ako se želi iz đu boraca sa “suprotnih strana”, te kako blude, sve je tu.
milicije stvoriti vojska i ako se želi imati se danas oni navodno poštuju, uvažavaju Indikativno je da jedan dio ljevice
vlastita država, a ne gradska enklava. pa čak i vole. Za njega je predivno to što preko ikonoklasičnog obračuna s Komši-
Zubčević je po ko zna koji put nekon- ima dobrih ljudi koji su ostali dobri mada ćem konačno prolazi kroz proces potpune
zistentan kada, nakon što je optužio SDA su “potopljeni u brutalno zlo”, no ne po- “depatriotizacije” koji im je svojevremeno
za potpisano primirje, valjda sam želeći jašnjava je li to “brutalno zlo” rat sam po preporučivao Nerzuk Ćurak. Dio ovdaš-
da još ratuje, ponovo optužuje za činje- sebi ili se možda radi o tome da je neko nje ljevice se nakon iznuđenog koketira-
nicu da je moral 1995. godina na nižem bio pripadnik agresorskih formacija, što bi nja s patriotizmom, koji joj je uvijek loše
nivou nego 1992. godine, a što je valjda valjda trebalo biti pogrešno i zlo, a neko i neugodno sjedao, konačno vraća svojim
logično nakon tri duge godine ratovanja, braniteljskih, što bi trebalo biti ispravno istinskim korijenima. Mimikrija patrio-
i to u nepovoljnom odnosu. Tu je i tvrd- i dobro? Ili je to sve isto? tizma, koja je tokom rata bila refleks i in-
nja da se borilo za nekakvo “građansko Slično je i sa Zubčevićevim tvrdnjama stinkt preživljavanja, a nakon rata služila
društvo” i “ideju ravnopravnih naroda”, da je rat gotov, mada je valjda svakome kao sredstvo za relegitimizaciju, konačno
mada se ogromna većina borila da preživi, jasno da nije, već se samo vodi drugim je završena. n

STAV 26/12/2019 35