Page 31 - STAV broj 251-252
P. 31

Seoba Srba


            Zar ne bi bilo logičnije, ako su oni u pra-  uvjerljivu etničku većinu činio bošnjački   Kneževina Srbija. Naravno, i u Hercego-
          vu, kako uporno tvrde, da mi kao navodni   narod. Loznica je bila još od 1600. godi-  vini se govorilo bosanskim jezikom, pa je
          najčistokrvniji Srbi i Hrvati i njihovi ari-  ne čisto muslimanska, odnosno bošnjač-  u skladu s tim gospodin Belić morao reći
          jevci budemo originalni i avangardni dio   ka kasaba. Taj je kraj stoljećima bio dio   “Vukovim bosanskim jezikom”.
          nacionalnog korpusa, a oni kao u među-  Zvorničkog sandžaka i Bosanskog pašaluka   Isidora Sekulić (1941, Bosanski jezik,
          vremenu deformirani genetski materijal i   (ejaleta), u kojem se komuniciralo na bo-  govor i stil) kaže: “Jezik Bosne, to je kolek-
          konglomerat budu pridruženi dio nas? I da   sanskom jeziku. Prvi bosanski rječnik od   tivna umetnost čiste genijalnosti od ranga
          je naša i njihova prošlost prije svega naša, i   Muhameda Uskufija Hevaije stariji je dva   narodnih umotvorina, ali koja nije samo
          da su naši i njihovi vladari prije svega naši,   stoljeća od rječnika srpskog jezika koji je   čudo prošlosti, nego čudo sadašnjosti.”
          pa tek njihovi? Slijedeći istu logiku čiji su   1818. godine izdao Vuk Karadžić, koji go-  S druge strane, i mnogi savremeni hr-
          oni kreatori, mi ustvari ne potječemo od   vori i piše za sve vrijeme ijekavski i bosan-  vatski lingvisti ističu i priznaju da je čaka-
          njih, već oni od nas.             ski u skladu sa zemljom u kojoj se rodio   vica izvorni hrvatski jezik. I nakon višede-
                                            (u Bosanskom pašaluku). Dakle, prava je   cenijskog uvjeravanja da smo mi ustvari
          MI I ONI                          istina da su Srbi i Hrvati za svoj književni   oni, ratni događaji u BiH u periodu od
            Uvjeravaju nas da nemamo svoj je-  jezik uzeli bosanski jezik i nazvali ga svo-  1992. do 1995. godine jasno iscrtaše etnič-
          zik. Navodno, Srbi i Hrvati ga imaju, a   jim nacionalnim imenom, ali je tragedija   ku demarkacionu liniju između njih i nas
          mi govorimo njihovim jezikom. Čitajući   u tome što su plagijatori tuđeg jezika sebe   i između istine i zabluda. Srbi svim snaga-
          originalnu verziju akata i pisama srpskih   proglasili za isključivog i ekskluzivnog vla-  ma i raspoloživim sredstvima pokušaše da
          vojvoda i Karađorđa, shvatio sam da bez   snika tog jezika, dok su narod čiji su jezik   zbrišu s lica zemlje “načistokrvnije Srbe”,
          dobrog poznavaoca jezika kojim tada Srbi   ukrali i prisvojili anatemizirali za narod   a Hrvati da u potpunosti zatru “hrvatsko
          govore i prevodioca veoma teško možemo   koji nema svoj jezik.       cvijeće”, odnosno Bošnjake. Na taj način
          razumjeti sadržinu tih istih pisama i akata   Uskufija je sjajno primijetio:  nam definitivno i kristalno jasno ukazaše
          (Radoslav Perović, Prvi srpski ustanak: Akta   “Mnogo je lijepih rječnika napisano,  na činjenicu da mi nismo oni i da to ni-
          i pisma 1804–1808, Beograd 1978). Ali, kada   Sve kao dragi kamen pribranih i   kada nismo ni bili, jer, da smo oni, nije-
          u istom navedenom djelu naiđemo na pi-  omiljenih,                   dan zločin nad nama, bilo pojedinačni ili
          smo srebreničkog ili zvorničkog paše kojim   Ali nema napisana na bosanskom jeziku,  kolektivni, ne bi imao tretman ubistva,
          se obraća vođama Prvog srpskog ustanka,   Ni napisana u prozi, ni skićena u pjesmu,  već samoubistva. Čineći masovne i stra-
          svaku riječ doslovce razumijemo i shvati-  Moje je započeti, a Božje da mi dade   vične zločine nad Bošnjacima, poslali su
          mo da im se obraćaju jezikom koji Srbi i   da uspijem.”              nam konačnu i trajnu poruku da nas žele
          Hrvati danas nazivaju srpskim i hrvatskim   (Potur-Šahidija, 1631. godine)  uništiti upravo zato što se i u nacional-
          jezikom. Šta stvara zabunu i u čemu je tajna                         nom i vjerskom pogledu itekako oduvi-
          ove ćeramet-situacije? Jednostavno, Srbi i   Aleksandar Belić, ugledni srpski lingvi-  jek razlikujemo.
          Hrvati su za svoj književni jezik prihvatili   sta, u tekstu Bosanski jezik i stil 1937. godi-
          jezik Bošnjaka, odnosno bosanski jezik, a   ne zaključuje: “Nema nikakve sumnje da   SANDŽAK I POKUŠAJI ALBANIZACIJE
          potom su narodu čiji su jezik prisvojili kao   je bosanski jezik, zajedno sa Vukovim her-  U Sandžaku svi brodovi aktuelnih raz-
          svoj spočitavali kako, tobože, nema svoj ma-  cegovačkim i Daničićevim vojvođanskim,   mišljanja i promišljanja plove između sjena
          ternji jezik, već govori njihovim jezikom.   narodna osnovica našeg književnog jezika.”   historijske prošlosti i bremenite savremene
            Zaboravlja se da je “reformator” srp-  Zanimljivo, nigdje ni pomena jezika kojim   zbilje. Između ove dvije krajnosti veoma je
          skog jezika i pisma Vuk Karadžić rođen u   su Srbi govorili u Smederevskom sandža-  teško, ali ne i nemoguće, podvući čvrstu,
          Tršiću u lozničkojadarskom kraju, gdje je   ku, na čijoj je teritoriji postepeno formirana   jasnu i trajnu razliku koja bi ovo pitanje


                                                                                                   STAV 26/12/2019  31
   26   27   28   29   30   31   32   33   34   35   36