Page 31 - STAV broj 251-252
P. 31
Seoba Srba
Zar ne bi bilo logičnije, ako su oni u pra- uvjerljivu etničku većinu činio bošnjački Kneževina Srbija. Naravno, i u Hercego-
vu, kako uporno tvrde, da mi kao navodni narod. Loznica je bila još od 1600. godi- vini se govorilo bosanskim jezikom, pa je
najčistokrvniji Srbi i Hrvati i njihovi ari- ne čisto muslimanska, odnosno bošnjač- u skladu s tim gospodin Belić morao reći
jevci budemo originalni i avangardni dio ka kasaba. Taj je kraj stoljećima bio dio “Vukovim bosanskim jezikom”.
nacionalnog korpusa, a oni kao u među- Zvorničkog sandžaka i Bosanskog pašaluka Isidora Sekulić (1941, Bosanski jezik,
vremenu deformirani genetski materijal i (ejaleta), u kojem se komuniciralo na bo- govor i stil) kaže: “Jezik Bosne, to je kolek-
konglomerat budu pridruženi dio nas? I da sanskom jeziku. Prvi bosanski rječnik od tivna umetnost čiste genijalnosti od ranga
je naša i njihova prošlost prije svega naša, i Muhameda Uskufija Hevaije stariji je dva narodnih umotvorina, ali koja nije samo
da su naši i njihovi vladari prije svega naši, stoljeća od rječnika srpskog jezika koji je čudo prošlosti, nego čudo sadašnjosti.”
pa tek njihovi? Slijedeći istu logiku čiji su 1818. godine izdao Vuk Karadžić, koji go- S druge strane, i mnogi savremeni hr-
oni kreatori, mi ustvari ne potječemo od vori i piše za sve vrijeme ijekavski i bosan- vatski lingvisti ističu i priznaju da je čaka-
njih, već oni od nas. ski u skladu sa zemljom u kojoj se rodio vica izvorni hrvatski jezik. I nakon višede-
(u Bosanskom pašaluku). Dakle, prava je cenijskog uvjeravanja da smo mi ustvari
MI I ONI istina da su Srbi i Hrvati za svoj književni oni, ratni događaji u BiH u periodu od
Uvjeravaju nas da nemamo svoj je- jezik uzeli bosanski jezik i nazvali ga svo- 1992. do 1995. godine jasno iscrtaše etnič-
zik. Navodno, Srbi i Hrvati ga imaju, a jim nacionalnim imenom, ali je tragedija ku demarkacionu liniju između njih i nas
mi govorimo njihovim jezikom. Čitajući u tome što su plagijatori tuđeg jezika sebe i između istine i zabluda. Srbi svim snaga-
originalnu verziju akata i pisama srpskih proglasili za isključivog i ekskluzivnog vla- ma i raspoloživim sredstvima pokušaše da
vojvoda i Karađorđa, shvatio sam da bez snika tog jezika, dok su narod čiji su jezik zbrišu s lica zemlje “načistokrvnije Srbe”,
dobrog poznavaoca jezika kojim tada Srbi ukrali i prisvojili anatemizirali za narod a Hrvati da u potpunosti zatru “hrvatsko
govore i prevodioca veoma teško možemo koji nema svoj jezik. cvijeće”, odnosno Bošnjake. Na taj način
razumjeti sadržinu tih istih pisama i akata Uskufija je sjajno primijetio: nam definitivno i kristalno jasno ukazaše
(Radoslav Perović, Prvi srpski ustanak: Akta “Mnogo je lijepih rječnika napisano, na činjenicu da mi nismo oni i da to ni-
i pisma 1804–1808, Beograd 1978). Ali, kada Sve kao dragi kamen pribranih i kada nismo ni bili, jer, da smo oni, nije-
u istom navedenom djelu naiđemo na pi- omiljenih, dan zločin nad nama, bilo pojedinačni ili
smo srebreničkog ili zvorničkog paše kojim Ali nema napisana na bosanskom jeziku, kolektivni, ne bi imao tretman ubistva,
se obraća vođama Prvog srpskog ustanka, Ni napisana u prozi, ni skićena u pjesmu, već samoubistva. Čineći masovne i stra-
svaku riječ doslovce razumijemo i shvati- Moje je započeti, a Božje da mi dade vične zločine nad Bošnjacima, poslali su
mo da im se obraćaju jezikom koji Srbi i da uspijem.” nam konačnu i trajnu poruku da nas žele
Hrvati danas nazivaju srpskim i hrvatskim (Potur-Šahidija, 1631. godine) uništiti upravo zato što se i u nacional-
jezikom. Šta stvara zabunu i u čemu je tajna nom i vjerskom pogledu itekako oduvi-
ove ćeramet-situacije? Jednostavno, Srbi i Aleksandar Belić, ugledni srpski lingvi- jek razlikujemo.
Hrvati su za svoj književni jezik prihvatili sta, u tekstu Bosanski jezik i stil 1937. godi-
jezik Bošnjaka, odnosno bosanski jezik, a ne zaključuje: “Nema nikakve sumnje da SANDŽAK I POKUŠAJI ALBANIZACIJE
potom su narodu čiji su jezik prisvojili kao je bosanski jezik, zajedno sa Vukovim her- U Sandžaku svi brodovi aktuelnih raz-
svoj spočitavali kako, tobože, nema svoj ma- cegovačkim i Daničićevim vojvođanskim, mišljanja i promišljanja plove između sjena
ternji jezik, već govori njihovim jezikom. narodna osnovica našeg književnog jezika.” historijske prošlosti i bremenite savremene
Zaboravlja se da je “reformator” srp- Zanimljivo, nigdje ni pomena jezika kojim zbilje. Između ove dvije krajnosti veoma je
skog jezika i pisma Vuk Karadžić rođen u su Srbi govorili u Smederevskom sandža- teško, ali ne i nemoguće, podvući čvrstu,
Tršiću u lozničkojadarskom kraju, gdje je ku, na čijoj je teritoriji postepeno formirana jasnu i trajnu razliku koja bi ovo pitanje
STAV 26/12/2019 31