Page 77 - STAV broj 251-252

organiziranju bošnjačkog stanovništva za prodanih’ ljudi. Jednostavno je znao ra- jedan od rijetkih koji su prije Drugog
pripravnost na najgore. U odbranu naro- zlikovati pravog čovjeka od onog koji se svjetskog rata imali trgovačku radnju.
da, vjere i domovine rahmetli Omer Šekić prodaje za takvog.” Nakon očeve pogibije, majka je proda-
uložio je puno. Pored dvojice sinova, i I unuk Muhamed prisjeća se po do- la prodavnicu i nešto imetka kako bi od
sam je doprinosio organizaciji odbrane te bru svog dida Omera: “Did je igrao važ- nečega mogli živjeti. Unatoč toj proda-
sa svojim konjem, ali i velikim zalihama nu ulogu u našoj porodici i bio cijenjen i ji, did je naslijedio značajne zemljišne i
hrane kroz cijeli rat pružao značajnu po- poštovan od sviju koji su ga znali. Imao šumske posjede. Kasnije je prodao cijelo
moć slabo opremljenoj bosanskoj vojsci. je puno prijatelja jer je bio jako društven. imanje i odselio na Prokop, gdje je ku-
Kad se zaratilo, članovi Omerove porodice Bio je homogenizirajući faktor u svim pio novi imetak. Uvijek je pričao da je
napustili su svoje domove i kao izbjeglice društvenim akcijama. Bilo šta važno da je od silnog ponosa na kupljeni imetak če-
nekoliko mjeseci boravili u Bužimu. Me- bilo u pitanju, ljudi su se njemu obraćali sto znao iznijeti stolicu u dvorište i dugo
đutim, Omer je sve vrijeme bio kod kuće. i druge usmjeravali ka njemu. Kad bi se sjediti i razgledati svoje imanje. Onda je
Već sredinom 1992. godine svi su se vrati- gradio put, dovodila voda ili struja, did je nakon nekoliko godina prodao i taj ime-
li u Baštru, gdje su, unatoč velikoj blizini uvijek bio tu i bez njega se nije moglo. Bio tak i kupio u Baštri više od 100 dunuma
neprijateljskih linija, proveli sve do kraja je akter svih političkih dešavanja u mjesnoj obradive zemlje i šume. Kapital koji je
rata. Skoro cijeli rat kod Omera i njegovih zajednici. Kako je naše naselje pripadalo imao u startu dodatno je uvećavao kroz
sinova boravilo je nekoliko izbjegličkih mjesnoj zajednici Ivanjska, kad god je bila preprodavanje imovine. Sve do smrti bio
porodica (oko 30 osoba) koje su mnogošta kakva politička aktivnost, did je odlazio u je glava naše kuće koju su ukućani bespo-
dijelile s njegovim ukućanima. Uglavnom Ivanjsku makadamskim putem koji je vo- govorno slušali. Njegova riječ poštovala
su to bili rođaci i prijatelji koji su bili pro- dio preko brda. Dobro se sjećam glasanja u se i, šta god da se radilo, njega se pitalo
gnani iz Banjana, Bosanske Otoke i dru- banjanskoj školi kada je u Predsjedništvo za mišljenje. Bio je pružene ruke i sve bi
gih područja pod srpskom kontrolom. Po- Jugoslavije biran Bogić Bogićević, potom podijelio s gostom. Pomogao bi svakoga,
red mjesta za stanovanje, Omer i njegovi prvih višestranačkih izbora, pa referendu- a pogotovo gladnog i onog ko je u nevolji.
ukućani prognanicima su napravili štale, ma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Volio je svraćati prolaznike, a naša kuća
prostor za hranu, omogućivši im da drže U takvim prilikama did je bio pored gla- uvijek je imala velike zalihe hrane. Mi
stoku, obrađuju zemlju i samostalno žive. sačkih kutija, a ja sam mu nosio ručak od smo bili poznata težačka porodica u ko-
kuće. Did je uvijek bio dobar s lugarima joj se puno radilo, obrađivala se zemlja,
UNUČAD O SVOM DIDU, O SVOM i milicijom. Kad bi milicija dolazila kod imalo se brašna, stoke, mlijeka, meda, su-
UZORU nekih problematičnih mještana, prvo bi hog mesa i voća. A i stric Husnija, koji je
Za unuku Sediju Fetić did Omer bio svraćala do dida, ostavljala auto u dvori- u toku rata bio u Austriji, redovno je slao
je centralna figura oko koje se savijala ci- štu i s njim pješice odlazila kod takvih. novac, od kojeg je did kupovao namirni-
jela porodica Šekić i koga ni u snu ni pred Sve do smrti did je bio veliki autoritet u ce. U toku rata, u blizini naših kuća bila
kim nisu smjeli osramotiti, a pred hodžom porodici, komšiluku ali i cijelom naselju. je komanda Prvog bataljona 505. briga-
pogotovo: “Bio je onaj kojeg smo se boja- I danas kad god me neko pita čiji sam, ja de i kroz naše kuće prošlo je puno vojske.
li, ali i neizmjerno voljeli. Stub za koji su prvo kažem da sam unuk Omera Šekića, a Mislim da nema ni jednog vojnika koji
bile čvrsto privezane sve četiri kuće. Mu- kad upita od kojeg sina, tek onda kažem da je za vrijeme proteklog rata boravio kod
dri starac koji je imao posebnu sposobnost sam Suljin”, s ponosom ističe Muhamed. naših kuća a da nije jeo. Jedno vrijeme
da procijeni ljude, da u startu prepozna, Lijepu uspomenu na dida ima i unu- did Omer je sa svojim konjem razvozio
kako bi on rekao, ‘lažove’ od onih ‘pravih’ ka Semira Ljubijankić: “Did Omer bio hranu za vojsku, a onda je i tog konja dao
i da vrlo lahko pročita namjere ‘sitnih i je sin jedinac istoimenog oca koji je bio za potrebe vojske.”

STAV 26/12/2019 77