Page 73 - STAV broj 251-252

Borbe oko zidina Bihaća trajale su od 7. do 19. septembra
1878. godine. Branioci su grad predali poslije podne
i dozvoljeno im je da ga napuste uz uvjet da ostave
oružje. Povukli su se prema Bosanskom Petrovcu. Tada se
redovna turska posada predala generalima Reinländeru
i Cahu. Nakon pada Bihaća, bijele zastave izvjesili su

i ostali gradovi u Krajini, samo su se Velika Kladuša i
Pećigrad opirali sve do oktobra

tri ljiljana. Svima koji su stajali nad ovom postavio Ostoju, nezakonitog sina prvog
grobnicom ovaj grb neodoljivo je uzličio na bosanskog kralja Tvrtka I Kotromanića. U
onaj Hrvoja Vukčića Hrvatinića, bosanskog ovoj legendi narod kao da je izmiješao dvije
vlastelina, jednog od trojice silne rugsaške bosanske kraljice, Jelenu, poznatu po svo-
gospode, koji je suvereno vladao Donjim joj grubosti, koju naziva Crna, i Katarinu,
Krajima, i šire, do Splita. Neki tvrde da koja je nakon pada Bosne pred osmanlij-
mu je ban Stjepan II Kotromanić daidža skom najezdom otišla preko mora u Rim.
i da ga je rodila banova sestra Katarina. S obje bočne strane grobnice nalaze se
Bio je nemirnog duha, u stalnoj borbi za po tri grba. Prvi na lijevoj strani prikazu-
moć i goli život. Za njega je krstjanin Hval je gusku koja stoji na gredi, a ispod i iznad
ispisao čuveni Hvalov zbornik, jedan od okvira ljiljani su i trolisti. U knjizi Plemići
najpoznatijih rukopisa Crkve bosanske, Hrvatske i Slavonije Ivana Bojničića Knin-
bogato ukrašen iluminacijama. Čuvaju skog stoji da je to grb porodice Izačić. Boj-
ga u Univerzitetskoj biblioteci u Bolonji. ničić tvrdi da su Izačići pripadali starom hr-
Historija kaže da je Hrvoje Vukčić Hr- vatskom plemstvu Gušića, pa otud, valjda,
vatinić u Bihaću boravio 1398, u vrijeme guska na njihovom grbu. U jednoj drugoj
kada je svojom vojskom provalio sve do knjizi, Iz istorije srednjovjekovne BiH, Mar-
Dubice. Tada je za neko vrijeme u Bihaću ko Vego piše da su Izačići bili kapetani u
smjestio vojnu posadu. Radoslav Lopašić Ripču i kastelani u gradu Izačiću s tri kule,
bilježi jednu narodnu predaju iz okoline koji je pod otomansku vlast pao kad i Bihać
Bihaća koja se odnosi na to doba. Piše on 1592. Od ove utvrde nije ostao ni kamen
ovako: “Narod pripovieda da je tada sva na kamenu, ali ostalo je naselje Izačić, eno
zemlja do rieke Vrbasa bila Crne kraljice, ga, na samoj granici s Hrvatskom, često ga
a ona sama da je sjedila u Bišću. Kraljica, spominju u TV dnevniku kada se otegnu
pričaju, da se borila s Turci, a kad su oni redovi vozila na graničnom prijelazu.
nadjačali, otišla je preko mora.” Jedina Na grbu u sredini prikazan je vitez,
kraljica tada bila je bosanska Jelena Gruba, odnosno dio oklopa s kacigom ispod ko-
udova kralja Dabiše. Iste te godine kada jeg se nalazi grb s ljiljanima, isti kao na
je sa svojom vojskom boravio u Bihaću, bosanskoj “ljiljanuši”. Mogao je pripada-
Hrvoje Vukčić Hrvatinić ju je smijenio ti porodici Rebrovića, čiji su članovi bili
nakon četiri godine vladanja i za kralja među najuglednijim bihaćkim konjanici-
ma. Do njega je grb s orlom raširenih kri-
la koji stoji na gredi, a uz obje noge mu po
jedna šestokraka zvijezda s trolistom od
ljiljana između njih. To je grb porodice
Cvitković. Iz nje su dolazile sudije. Bihać-
ka općina imala je svoje stalne sudije, pa je
nakon smrti jednog biran drugi iz iste po-
rodice. Ovdje je sahranjen Luka Cvitković,
i to 1524, a na mjestu sudije naslijedio ga je
Grgur Cvitković, koji se spominje šest go-
dina kasnije: 27. februara 1530. pojavljuje
se on, skupa s izvjesnim Vitom Šubićem,
kao izaslanik Bihaćke općine pred kraljem
Ferdinandom I i od njega traži pomoć za
borbu protiv Turaka.
Na prvom grbu s desne strane uklesa-
na je ruka u oklopu savijena u laktu, u šaci
joj bodež, između nadlaktice i bodeža vije
se klas žita i palmin list, ispod je riba okre-
nuta desno, a pod njom rak okrenut lijevo.

STAV 26/12/2019 73