Page 93 - STAV broj 251-252

jedna atrakcija za strance i – ništa više. A Crikvenica, kišnog poslijepodneva, kra- KOVAČEVIĆ... u 30. godini života, u Do-
sada nam majstorsko pero Čolakovićevo jem rujna, 1976.” njoj Zelini...”
otkriva dušu onih starih, šutljivih ljudi Rukopis mu je, činilo mi se, bio goto- “Bio jednom jedan”, kaže mi Tomislav,
koji gotovo nepomično sjede pod starim vo identičan rukopisu svog blizanca. Bio “uredio sam s Ivicom Vanjom Rorićem,
niskim svodovima zgrada i zgradica, ne- je istovjetan rukopisu posvete koju mi je bosanskim pjesnikom, a na svijet ju je
umorno kuckajući...’ sam pjesnik, Miroslav, napisao na separa- izdalo Senjsko muzejsko društvo. Htjeli
Jednom, jedinstvenom i neponovlji- tu svojih čakavskih stihova naslovljenih smo obilježiti godišnjicu smrti našem bra-
vom liku datom u ovom romanu iz sa- Senjski puntapet u Zborniku čakavskog tu ovim posmrtnim izdanjem 33 pjesme,
rajevskog muslimanskog života, Mula sabora: Ibn Kajanu, prijatelju i čoviku – od njih nekoliko stotina neobjavljenih...”
Hasanu dedi, a što potvrđuje i Petar Gr- sa svim srcem, Miroslav Kovačević Senja- Nebom lijepe riječi projurio je poput
gec, na svoj (afirmativan) način, govorio nin, Laktec, 3. rujna 1973. leta.” zvijezde repatice, ispunivši bar u jednom
je i dr. Julije Benešić – Čolaković će dati Kroz misli su mi prolazili kratki i trenutku siroti prostor dječije poezije ča-
neke crte ‘kojih nema ni u kojeg škrca u brzi susreti s njim, najčešće u ovoj mo- robnim sjajem rasutih iskrica, od Rado-
svjetskoj književnosti’. To je, piše Bene- joj biblioteci, ili u uredništvu SMIB-a sti i Vesele sveske do Zlatne knjige svjetske
šić, ‘izvrsna knjiga, visoko poetična pri- kod divne Marije Duš, koja ga je nevje- antologije dječje poezije Zvonimira Baloga,
ča o ljubavi Alijinoj i o njegovu sama- rovatno voljela i kao pjesnika hrabrila. one o kojoj se raspitivao, a ja nisam znao
ritanstvu prema škrcu koji je genijalno Govorila je da je bio – poput svica, da ništa, izašloj nekoliko mjeseci nakon što
prikazan.’” (...) je njegovo lice – svjetlost, da je njegov se pjesnik Miroslav priključio Malom
smijeh – ljepota vedrine, a osmijeh – Princu na planeti onih koji su uspjeli sa-
DUŠA MIROSLAVA KOVAČEVIĆA nježnost djeteta. čuvali svoju dječiju dušu...
Tomislav me čekao pred ulazom u Posljednji naš susret desio se, potpu- Gledam kroz prozor na Teslinu.
Knjižnicu “Bogdan Ogrizović”, mah- no slučajno, na bazenu u Zelini, u augu- Niz staklo kližu kišne kapi u čudnim
nuo mi rukom, nasmijan! Prilazeći mu, stu 1974. – kad je dolazio iz Senja, nose- nepredvidljivim šarama, u suznim, vo-
mislio sam kako je to čudno; da ne znam ći svoje knjige i nešto obnovljene osobne denim arabeskama.
što se sve desilo početkom 1976, prevario garderobe u selo Donja Zelina, gdje se
bih se i bio potpuno uvjeren da me čeka nastanio prošle godine kao tek zaposle- U NOVOM STANU, HANA, TEK ROĐENA
Miroslav Kovačević, jedan od najsrdač- ni učitelj u obližnjem selu Laktec. Tog Polovicom te 1976. godine završilo je
nijih mladih pjesnika koje sam upoznao dana smo Smaila i ja učili Leylu plivati. sedmogodišnje podstanarsko seljakanje po
u životu. Tomislav je njegov brat bliza- Tada me zamolio da mu napišem pre- Zagrebu: U “Dermi”, u kojoj je Smaila
nac. Nedavno me prvi put posjetio idući poruku za članstvo u Društvu pisaca Hr- radila, napokon je njezina molba za stan
tragom adresara najbližih prijatelja svog vatske. “Kad budeš dolazio idući put u izbila na prvo mjesto. Na tu vijest grli-
prerano izgubljenog brata. Zagrlio sam Zagreb, svrati, čekat će te...”, rekao sam li smo se i ljubili, stiščući između sebe
ga. Oči su mu bile pune suza. mu. “Nadam se da će uskoro izaći i Senj- svoju Leylu, koja je upravo dospijevala
Produžili smo do restorana “Korčula”, ski puntapet, novčano stimuliran iz Fonda za prvi razred pučke škole. Preko puta
na uglu Tesline i Preradovićeve. Izvadio za kulturnu djelatnost... tako da mi bibli- našeg stana bio je dječiji vrtić. Uz vrtić
je iz kožne torbe knjigu lijepog oblika, a ografija, uz već objavljeni Zlatni đerdan i – osnovna škola. Sve ulice u kvartu (Bo-
na naslovnici sam odmah prepoznao ilu- Kad su miševi mačke prosili, barem na nešto rongaj na Peščenici) nose imena po pisci-
straciju briljantnog slikara Vilka Glihe sliči!”, smijao se poput srca dobrog Šegrta ma. U susjednom ulazu naše zgrade živi
Selana, s kojim smo se i ja i pokojni Mi- Hlapića. Pitao me je li mi poznata sudbi- poznati pisac “iz lektire” – Danko Oblak.
roslav susretali u uredništvu “Radosti”, na nekog Balogovog nauma o priređiva- U blizini je, što ću kasnije otkriti, i Da-
neosporno najljepše ilustriranog dječijeg nju antologije dječijeg pjesništva, o čemu nijel Dragojević. Nekako u sredini kvar-
časopisa u Jugoslaviji. Koliko je dobri me već ranije pitao u jednom pismu – ali ta, u ulici Vladimira Vidrića, spomenik
Gliha volio i cijenio Miroslava, pokazuje o tome nisam znao baš ništa. je Malom Princu skulptorice Nade Orel.
upravo ova posthumna knjiga Miroslava Došla je jesen, pa zima. Moj mini esej Po međuopćinskoj graničnoj crti, ulicom
Kovačevića Bio jednom jedan. o njegovoj dječijoj poeziji napisan na kar- Divka Budaka, voze tramvaji do zadnje
Tomislav je otvorio prvu koricu, s čijeg tici i po, u sklopu preporuke Društvu postaje Borongaj, uz koju je Dinamov
me previjenog unutrašnjeg dijela gleda- pisaca, čekao ga je u koverti u radnom stadion zelenog Maksimira.
la vedra, prijateljska fotografirana čehra stolu na Dječjem odjelu Knjižnice “Bog- Devet mjeseci kasnije, iz tog će sta-
njegovog brata. “Napisao sam ti posvetu dan Ogrizović”. Polovicom januara 1975, na Smaila žurno otići u Petrovu bolnicu,
prije nego što sam krenuo iz Crikveni- tek stigavši na posao, listajući Večernji, vi- odakle ćemo je devetog dana mjeseca mar-
ce...”, reče pridižući se i dodade mi s obje djeh ime dragog prijatelja u crni kvadrat ta (1977) vratiti doma taksijem s novom,
svoje ruke. “Dragom prijatelju, pjesniku osmrtnice uokvireno: “... iznenada je 13. dotad nepoznatom djevojčicom – tek ro-
Ibrahimu Ibn Kajanu, njegov Tomislav. siječnja 1975. godine umro MIROSLAV đenom Hanom. n

STAV 26/12/2019 93