Page 31 - STAV broj 264

NAMA TREBAJU
INVESTITORI, A NE
KOCKARI

“Statistika pokazuje da sve proizvodnje
bilježe pad – broj goveda, ovaca, konja,
broj košnica pčela, količina mlijeka... Pe-
rad jedino bilježi povećanje, čemu dopri-
nosi dozvola Evropske unije za izvoz. To
je proizvodnja koja obećava finu buduć-
nost, a zanimljivo je što to može biti hobi
proizvodnja, jer je nivo automatizacije tako
visok da proizvodnju možete voditi pre-
ko računara ili mobitela, što nije slučaj s
nekim drugim proizvodnjama.
Mi moramo napraviti ambijent da ljudi
ulažu u poljoprivredu, ali ljudi koji ula-
žu hoće da budu sigurni da će ostvariti
profit, nama takvi trebaju, ne trebaju nam
kockari. Moramo napraviti ambijent u ko-
jem ćemo farmeru omogućiti da ostvari
profit. Njemačka bi poljoprivreda propala
da nema poticaje, ali oni imaju sistem,
i to je način da zadrže ljude na selu. Mi
ne trebamo izmišljati toplu vodu, treba-
mo samo uzeti dobre prakse iz Evropske
unije. Ne kažem da trebamo sve uzeti jer
Neki dan sam provokativno predložio mo- ne snosi nikakvu odgovornost. Ja sam zai- nije ni u Evropskoj uniji sve sjajno – nije
guće rješenje u tom smjeru. Naime, kada sta razočaran što ljudi ne razmišljaju o bu- zlato sve što sija. Trebamo uzeti samo ono
prolazimo Bosnom, vidimo mnogo zaraslih, dućnosti svoje djece. Ovo je sad situacija u što će nam donijeti dobro”, kaže Brka.
neobrađenih parcela. Mislim da bi jedno od kojoj su svi prepušteni sami sebi, nažalost.
rješenja moglo biti da ljudi koji imaju ne-
obrađene površine moraju znatno više po- STAV: Ako su svi prepušteni sami sebi i niko neiskorištenih pašnjačkih površina, i to je
reza plaćati u odnosu na ljude koji se bave ne vodi računa o poljoprivredi, ako se dopu- prilika za ljude koji žele da ubace pasmine
poljoprivredom i obrađuju svoje posjede; sti taj stihijski pristup, čemu onda to vodi? koje po 365 dana budu vani, gdje se može
oni koji obrađuju zemlju treba da budu što BRKA: Onda mi nemamo budućnosti. Ako proizvoditi znatna količina mesa. Tada smo
više oslobođeni dadžbina prema državi. To se nešto drastično ne promijeni, mi nemamo pregovarali da se dadne nekakav podsticaj,
je stimulans onima koji hoće da rade i de- budućnosti. Bit ćemo osuđeni da uvozimo nekakva nada ljudima zato što se bave tim
stimulans onima koji ne rade, koji možda kompletnu hranu. Vi kada sami proizvodite uzgojem. Taj ministar kaže: “To se meni ne
sjede u inostranstvu, imaju strani pasoš, a u i izvozite hranu, cijena je konkurenta. Onog isplati.” Moja konstatacija je bila: Ministre, to
Bosni im 10-15 hektara zemlje zarasta. Kada momenta kada ne bude konkurencije, kada se ne treba vama isplatiti, to se treba isplatiti
ga oporezujemo, on će jednu-dvije godine ne budemo sami više proizvodili, onda cije- uzgajivačima i ljudima u Bosni i Hercegovi-
platiti, pa će se zapitati čemu to vodi i možda na nekog proizvoda više neće biti četiri marke ni. On kaže: “Meni je jeftinije uvesti meso iz
doći u situaciju da iznajmi zemlju čovjeku nego četrnaest. Ako mi sami ne možemo proi- Holandije po 4-5 maraka, nego davati ovdje
koji želi da radi, ili je proda, ili možda sam zvesti hranu, a ja mislim da imamo resurse da poticaj.” Vi kada uništite jednu poljoprivrednu
investira. To je sreća u nesreći ili izlaz za možemo proizvesti dovoljno hrane za Bosnu proizvodnju, meso iz Holandije upitne kva-
budućnost. Dakle, ukrupnjavamo imanja, i Hercegovinu, onda mi nismo bolje ni zaslu- litete više neće biti ni približno po današnjoj
omogućavamo ljudima koji žele da se bave žili. Ako trend ide u smjeru – jeftinije mi je cijeni, a osim toga, kada uništite proizvodnju,
poljoprivredom da na velikim površinama kupiti u Holandiji i uvesti u Bosnu i Hercego- treba vam minimalno tri godine da pokrenete
proizvode ono što nam je potrebno. vinu, onda bolje nismo ni zaslužili i nemamo tu proizvodnju s nivoa na kojem je bila prije
Nekada me bude sramota voziti se kroz šta očekivati. Stranac nam ne misli bolje nego nego što je nestala. Vrlo često se kod nas de-
Bosnu kad vidim koliko je zaraslih parce- mi sami sebi, sigurno. Stranac želi da zaradi. šava da trgovački lobiji uopće ne razmišljaju
la. Ne mogu vjerovati da je našim vlasto- I mi želimo da zaradimo, ali od našeg truda. o kvalitetu. Kad uzmete u obzir koliko vode
dršcima svejedno kakvo nam je dvorište, a uvezemo... To je jedan paradoks, da država
Bosna i Hercegovina naše je dvorište, naše STAV: Ali nije isto kupiti meso koje dođe koja je možda najbogatija vodom u Evropi
ogledalo. Kad stranac uđe, vidi prvu sliku iz Holandije i kupiti meso ovdje, od doma- uvozi vodu u vrijednosti višoj od sto miliona
o nama, neće naše dvorište stranac urediti, ćeg proizvođača. maraka godišnje. Mi smo specifičan slučaj,
moramo mi sami. To mora krenuti od lokal- BRKA: Potpuno se slažem. Bio je jedan mi- je l’ piše da je nešto iz inostranstva, odmah
ne zajednice, ona mora vršiti pritisak i na nistar, neću ga imenovati, koji je vlasnik mislimo da je bolje, a imamo toliko dobrih
kantonalne i na entitetske nivoe vlasti, i na jedne mesne industrije. Razgovarali smo o domaćih proizvoda. To je van pameti. Valjda
državni nivo, da se nešto promijeni. Imam poticajima. U to vrijeme još nije bilo potica- je to neki kompleks koji nosimo sa sobom.
utisak da je ovakva situacija dobra svima, ja za uzgajivače goveda za proizvodnju mesa Uvijek je nama neko vladao i govorio nam
niko ništa ne radi, ništa ne mijenja, niko u sistemu “krava-tele”. Mi smo na 37 posto šta treba da radimo. n

STAV 26/3/2020 31