Page 43 - STAV broj 264

Osmijeh protiv straha

ZAŠTITIMO SEBE OD SEBE

Gonjeni vlastitim strahovima, zanemarujemo činjenicu da
je većina zaraženih izliječena, da je ogromna većina bolest

Piše: Elvir MUSIĆ odbolovala bez većih problema, ali i da već danas moramo
razmišljati kako ćemo se zbog trenutnih strahova, koji nas
tjeraju na postupke kojim se ne možemo ponositi, ponijeti
prema sebi samima, koliko sutra kada sve ovo prođe. A proći će

evjerovatna je moć koju je Uzvi-
šeni darovao čovjeku u trenutku
stvaranja, odnosno udahnuća od
NNjegovog duha u čovjeka kao naj-
savršenijeg Njegovog stvorenja. Potencijali
koji su u tom trenutku udahnuti u čovjeka
fascinirajući su. Snaga imaginacije kojom
je u stanju izgraditi brojne realnosti i do
najsitnijih detalja zamisliti jedan cijeli svi-
jet koji umnogome odudara od realne slike
svijeta kojim korača jedan je od dokaza tih
nevjerovatnih mogućnosti pohranjenih u
čovjekovu nutrinu.
Krizna situacija potaknuta širenjem vi-
rusa COVID-19, koji je u relativno kratkom
roku proglašen pandemijom, u ljudima je ak-
tivirala upravo tu snagu imaginacije kojom
su kadri formirati nove realnosti bazirane na
strahovima i zebnjama, a ne na činjenicama
koje jedine odražavaju pravu realnost. Takav
odnos prema realnosti i informacijama o ši-
renju virusa korona sve više je primjetan u odbolovala bez većih problema, ali i da već širenjem nereda na zemlji, što je osuđeno
društvu u kojem živimo. Takav odnos pre- danas moramo razmišljati kako ćemo se sadržajem najsvetijih tekstova. Da li odgo-
ma realnosti, barem na trenutke, ima većina zbog trenutnih strahova, koji nas tjeraju na vor znači da ne trebamo poštovati propisa-
nas. Dobijene informacije procesuiramo tako postupke kojim se ne možemo ponositi, po- nu distancu u međusobnim kontaktima? Ni
što u prvi plan stavljamo sve ono negativno, nijeti prema sebi samima, koliko sutra kada slučajno. Distanca se mora poštovati kao i
dok o pozitivnoj strani istih tih informacija sve ovo prođe. A proći će. Da li ćemo i tada sve druge mjere usvojene u ovim kriznim
uopće i ne razmišljamo, odnosno ne procesu- zazirati od ljudi kao što smo počeli zazirati trenucima. Pa, u čemu je onda razlika? Ra-
iramo sve ono pozitivno što u ovim danima u postojećem trenutku? Da li ćemo uspjeti zlika je mala, ali suviše bitna da shvatimo
dopire do naših umova. Naprimjer, spremni da se othrvamo socijalnoj distanci zahva- koliko smo kadri sačuvati ljudskost koja
smo pokleknuti pred informacijom da je na ljujući kojoj trenutno uspijevamo usporiti će nam trebati kad sve ovo prođe. Razlika
određenom dijelu svijeta novozaraženih toli- i, za nadati se, poraziti virus; tog nevidlji- je u tome da, prije no što zaštitimo sebe od
ko i toliko i istog časa osjetiti strah, dočim se vog neprijatelja koji iz nas istjeruje mnogo drugih, trebamo zaštititi sebe od sebe kako
ne obaziremo na činjenicu da je taj isti broj lijepog, ali i još više onoga čega bismo se u bismo sutra mogli nastaviti živjeti bez tra-
ipak mali procent ukupnog broja stanovnika normalnim prilikama stidjeli? Da li ćemo umatičnih snova. Razlika je, naprimjer, u
iste te države. Tako strah počinje djelovati se, nakon što pobijedimo nevidljivu prijet- tome što, prilikom poštivanja propisane
na način da u nama ubija sve stanice onih nju, uspjeti spasiti od sebe samih zatočenih distance u komunikaciji ili mimoilaženju
lijepih i pozitivnih potencijala, emocija i u lažne realnosti koje smo kreirali snagom s drugima nećemo obarati pogled kao da
misli. Strah, dakle, postaje opasniji i opakiji svog uma koji nam je Uzvišeni darovao da želimo zanemariti njihovo postojanje već
virus od same korone. Jedina razlika jeste u djelujemo trezveno i odvajamo istinu od laži? ćemo se blago osmjehnuti i tako utješiti i
tome što će korona zasigurno biti izliječena, Da li odgovor na postavljena pitanja izi- sebe i druge. Virus se ne prenosi osmije-
dok se to za naše strahove ne može ustvrditi skuje kršenje mjera uvedenih s namjerom hom, a baš taj osmijeh, taj sitni čin koji nas
izvan svake sumnje. preveniranja širenja virusa i da li predstav- ništa ne košta pokazat će i nama i drugima
Gonjeni vlastitim strahovima, zane- lja neposluh? Ni slučajno. Obaveza poštiva- da smo ljudi. Sa svim onim potencijalima
marujemo činjenicu da je većina zaraže- nja usvojenih mjera i svjetska je i vjerska, koje je Uzvišeni pohranio u naše nutrine u
nih izliječena, da je ogromna većina bolest a sve protivno tome moglo bi se smatrati trenutku udahnuća duše u naša tijela. n

STAV 26/3/2020 43