Page 40 - STAV broj 264
P. 40

DOBA KORONE: SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE



         Bošnjak u New Yorku

         Šuhva je zakon

          PRESTAO SAM SE PLAŠITI



          VIRUSA, A POČEO BOJATI LJUDI





                                            Da li će biti hrane? Hoće li sirotinja iz ogromnih gradskih blokova
                                            pokrenuti nemire ako nestane hrane? Da li će nam iko, ako se

                                            ozbiljno razbolimo, moći pomoći? Lesli i dalje drži glavu u pijesku i
         Piše: Nebojša ŠERIĆ ŠOBA
                                            sprema se izaći napolje, u kupovinu, vjerujući da se virus ne prenosi
                                            zrakom nego preko vanzemaljaca, da ne treba nositi masku

                 ada sam prije petnaestak godina
                 krenuo da tražim nekog posla
                 po New Yorku da bih zaradio
         Kkoju kintu, logično je bilo da
          ostanem u nekoj art-varijanti. Da sjedim
          u stolici, nije moj izbor, nešto se moralo
          raditi rukama, šarafati, brusiti, kljucati.
          Tako nađoh posao u art-fabrikaciji, izra-
          di umjetničkih radova za bogate i slavne
          umjetnike koji nemaju kad da prave vla-
          stite radove, pa smo mi tu da to činimo za
          njih. Posao nije jednostavan, a i opasan
          je ako se ne štitiš. Raznorazne hemika-
          lije i prašina mogu ti ozbiljno naškodi-
          ti. Odmah sam dobio svoj respirator koji
          od tada do danas nosim skoro svaki dan.
          Nisam mogao ni sanjati da ću ga upotre-
          bljavati za neke sasvim druge svrhe, one
          najgore vrste.
            Kada je u Kini sve otišlo dovraga, po-
          čeo sam se ozbiljno pitati gdje, šta i kako.
          Kada sam otišao da kupim gips i šmir-
          gl-papir za svoj atelje, u korpu sam uba-
          cio i veliku kutiju N95 maski za zaštitu
          od čestica. Nije mi bilo baš 100% jasno
          zašto na to bacam pare, učinilo mi se da
          paničim, ali neka je šuhva proradila. – Ko
          se na mlijeko oprži, taj i u jogurt puše!
            Početak rata u Sarajevu nikada nisam
          zaboravio, pandemonij i rasulo kosmič-
          kih razmjera ne zaboravlja se. Ali ovo je
          nešto sasvim drukčije, ovdje je u pitanju
          nevidljivi neprijatelj koji se ne može za-
          ustaviti puškama.
            Kada se virus proširio i na Ameriku,
          stavio sam se (za razliku od moje supruge
          koja živi u oblacima) u stanje opće opa-
          snosti i krenuo analizirati sve opcije. I
          Lesli i ja smo ugrožena kategorija: ona
          ima ozbiljnih imunoloških problema, ja
          visok pritisak, šećer i gojaznost. Znači –
          mrka kapa. Zbog supruge smo svezani za



         40  26/3/2020 STAV
   35   36   37   38   39   40   41   42   43   44   45