Page 57 - STAV broj 161
P. 57
STAJALIŠTA
Apokrifni frazarij
Život na filmu
SVE SU ULOGE
PREPOZNALI
NEPOZNATI LJUDI
Piše:
Irfan HOROZOVIĆ Fascinacija samim sobom dotaknuta viđenim filmom natjerala ga je
da, detalj po detalj, raspliće svoje mučno klupko.
Osjetilo se u šutnji kako se niti tog klupka obavijaju oko vrata
iznerviranog čovjeka. Drhtao je
Isključio je televizijski prijemnik. Neki – Naravno da prepoznajem. To je moj Poznata priča o Ani ispričana iz vizure
pametni ljudi u studiju objašnjavali život! njenog muža. Karenjina.
su šta se događa. Iako se čini da oni A slučaj je zaista bio sličan.
dobro znaju nas, po svemu sudeći, mi Bijaše to zaista žestoka izjava. Družio se s njim u onim danima kad
bolje poznajemo njih. Bar je tako pomi- Sagovornik nije znao šta bi kazao. se to dogodilo i kad je mazohistički pio.
slio kad je pritisnuo daljinski upravljač. Zato je uzeo findžan i srknuo iz njeg. I govorio, govorio, govorio.
Ostao je u tom položaju, zamišljen. Mislio je da je to ostavio za sobom.
U “Išaretu” je sve to iskrenije. – Ne vjeruješ mi? Međutim, fascinacija samim sobom
Svaki dan neka nova predstava. Riječi su jedva doprle do njega. dotaknuta viđenim filmom natjerala ga
Uglavnom farsa. – Znao sam. je da, detalj po detalj, raspliće svoje muč-
Groteska. – Šta si znao? no klupko.
Drama. – Znao sam da mi niko neće vjerovati. Osjetilo se u šutnji kako se niti tog
Nikad ne znaš kad će početi. – I... kako ti se čini tvoj život na fil- klupka obavijaju oko vrata iznerviranog
Zato je sve zanimljivije. mu? – reče sagovornik nakon duge šutnje. čovjeka.
Počelo je čim je sjeo za sto starog Sad je zašutio onaj koji je počeo priču. Drhtao je.
poznanika. Njegov sagovornik ipak je želio na- Obojica su se sjećali.
Na stolu neotvorene novine. staviti razgovor. Čovjek koji je gledao film svih prizora
Činilo se da je poznanik radostan što – Zar nismo o ovome već govorili? koji su se zaista njemu dogodili.
ga vidi. – Sjetio bih se. Kao da se njegov život zaustavio onih
– Nevjerovatno šta mi se dogodilo! – Ništa onda. davnih dana.
– Čudna je to riječ. – Svačiji život može se uobličiti u film. Njegov poznanik o sličnosti s Tolstoje-
– Potpuno odgovara. – Ipak to nije u redu. vim romanom. I kako to da ga ovaj čovjek
– Ne mogu prosuditi jer ne znam šta Sjetio se da je jednom sreo dječaka iz nikad nije pročitao? Zar nije u lektiri?
se zbilo. te priče. Jedva ga je prepoznao. Bio je već Naizgled, “Išaret” je izgledao posve
– Ništa. odrastao čovjek i imao je o svemu svoje mi- obično.
– Šta ništa? šljenje. Ključno je bilo, što je zapamtio, da je Konobarica je prolazila gotovo be-
– Ništa se nije dogodilo. Gledao sam volio i oca i majku i istovremeno ih prezirao. šumno između stolova, donosila naru-
jedan film... Zašto se to baš meni dogodilo, kao čeno kao da je nevidljiva.
Gotovo je šaptao. da je govorio. Njihove misli nikoga nisu mogle
– Kako to oni samo saznaju? – reče Tako je izgledao. dotaknuti.
nešto kasnije. I to je bilo sve čega se mogao sjetiti. Čak ni gestikulacija koja je povreme-
– Ko? Poznavao je čovjeka s kojim je sjedio. no podsjećala na staru dramu.
– Kako ko? Ti što prave filmove. Znao njegovu životnu priču. Zato je posve Išaret.
– Ništa te ja ne razumijem. Razgovor jasno znao koji je film gledao. Snimljeno I duboka šutnja u kojoj su se sklup-
je vrlo zagonetan. ih je, doduše, nekoliko, s vremena na vri- čale nemušte riječi.
– Kako saznaju za nečiji život i onda jeme, s različitim glumcima i režiserima, – Znaš li ti da je skoro u detalje poka-
to svima pokažu. ali svejedno. Priča je uvijek ista. Jedno- zano sve što se dogodilo?
– Znači, ti prepoznaješ život koji si stavna i istodobno kompleksna. A on od – Znam, pročitao sam...
vidio na tom filmu? svoje sudbine ne vidi ništa drugo. I ne- – Ima i knjiga?! n
prestano govori sve što mu se dogodilo.
STAV 5/4/2018 57
