Page 59 - STAV broj 161
P. 59
Muhamed i Tarik Ćenanović
Haris Ćenanović Mostarac
i cijenili kao čovjeka, borca i komšiju. Za- oko 600 boraca. U brojnim bitkama koje govori o Krajišnicima i njihovoj borbi za
hvalio bih se mnogo, mnogo svom narodu je vodila za BiH i njen narod, ova brigada Bosnu i Hercegovinu od bana Jelačića pa
tamo, svim Krajišnicima, a naročito Buži- dala je 79 šehida, a 414 njenih pripadnika do novijeg doba. Opisani događaji su do-
mljanima. Dolazio sam tamo. Dočekali su teže je i lakše ranjeno. kumentovani i istiniti. Posebnu pažnju
me srdačno i hvala vam na gostoprimstvu. autor je posvetio dešavanjima u Krajini u
Doći ću ponovo u augustu na godišnjicu Bataljon specijalne namjene “Hamza” vrijeme sukoba s izdajnicima Fikreta Ab-
pogibije komandanta Nanića. I hoću još formiran je 1992. godine u Bužimu, najprije dića. Zato je ova knjiga važna i kao histo-
da vam poručim da čuvate i pazite jedni kao protudiverzantski vod, a zatim četa i rijsko djelo”, rekao je general Dudaković.
na druge i da ne zaboravite ko ste i šta ste bataljon za specijalne namjene. Jedinica je
sve učinili za ovaj narod i državu”, kazao djelovala u sklopu 505. viteške brigade 5. Promociji su prisustvovali i rođaci Ha-
je Muhamed Ćenanović. korpusa Armije Republike BiH. U svojim risa Ćenanovića Mostarca. Među njima i
redovima “Hamze” su imale 80-ak boraca. Harisov brat Tarik. “Moje srce je veliko
U spomen-kompleksu sarajevskog U borbama na svim ratištima diljem tadaš- k’o čitav svijet, k’o dunjaluk od momenta
Tunela spasa domaćin Harun ef. Hodžić, njeg Bihaćkog okruga ova jedinica dala je kad me nazvao Hamza Veladžić i rekao da
službenik Muzeja, održao je gostima pre- više od 90 šehida. Zato je ČSN “Hamza” piše knjigu u kojoj često govori i o mom
davanje i prezentaciju o opsadi Sarajeva i stalno dopunjavana novim borcima. Broj bratu Harisu”, kazao nam je Ćenanović.
ulozi Tunela spasa. Naglasio je kako Bu- ranjenih do sada nije poznat, a skoro da “Emocije su me savladale, tako da u jed-
žim i Krajina trebaju biti ponosni na svoju nema nijednog pripadnika ove jedinice da nom momentu skoro nisam mogao ni go-
ulogu u posljednjem odbrambeno-oslobo- nije bio bar jedanput ranjen. Neki borci su voriti. Puno mi je žao što nisam zapamtio
dilačkom ratu. “Pokazali ste se kao istin- ranjavani i po desetak puta. Ove dvije jedi- svog brata. Nisam imao priliku da slušam
ski heroji i borci za koje mnogi kažu da su nice stalno su bile u najžešćim okršajima; njegove priče o svojim podvizima, ali sada
jedni od najboljih na svijetu. Nema mjesta tamo gdje su i hrabri posustajali, oni su čitam o tome kakav je bio kao čovjek, voj-
u Bosni i Hercegovini pa i šire gdje se ne dolazili. Svojim saborcima donosili su nik... Evo, jedan njegov drug iz Bužima
priča o Bužimu i 505. Vi imate dosta po- hrabrost i vjeru u pobjedu, a svojim ne- priča kako, ni dvadeset godina nakon rata,
tencijala, imate vašeg slavnog komandanta prijateljima strah, očaj i propast. Brani- ne može zaboraviti Harisa. Mislim da to
Izeta Nanića i imate razloga da predstavite li su neodbranjivo i osvajali neosvojivo. dovoljno govori...”
vašu ulogu u borbi za Bosnu i Hercegovi-
nu”, kazao je Hodžić. Posljednje odredište tokom posjete “Mostarac je i dalje na čelu. ‘Hamze’
bila je Gazi Husrev-begova biblioteka, dolaze do kraja njivskog puta, odnosno
Nakon obilaska Tunela spasa, pred- gdje je predstavljena knjiga Kumarica au- njegovog početka pri dnu sela Kekići. S
stavnici 505. viteške uputili su se u posje- tora Hamze Mehe Veladžića. Pred prepu- desne strane je nedovršena kuća, objekt od
tu Udruženju “Crni labudovi”, s čijim su nom salom o knjizi su govorili profesor kvadre. Dva komandira se dogovaraju koji
članovima razgovarali i o izgradnji spo- Vehbija ef. Makić, general Atif Dudako- će prvi ući da provjeri da nema neprijatelj-
men-kompleksa “Crni labudovi”. Brigada vić i Muhamed Mahmutović. “Veladžić, skih vojnika”, opisao je Veladžić u svojoj
“Crnih labudova” formirana je 1992. godi- kao borac 505., član komande i pratilac knjizi Ćenanovićevu smrt. “Mostarac ulazi
ne u Sapni. Djelovala je pod komandom 2. komandanta Nanića, u knjizi govori o prvi. Samo što je ušao, odjeknula je straho-
korpusa Armije Republike BIH i brojala je događajima čiji je i sam bio sudionik. On vita eksplozija. Alić i Meho su se bacili na
zemlju. Miris baruta i kamene prašine je
počeo štipati za nos. Nikakav zvuk se nije
čuo iznutra. Kad se dim malo razišao, ko-
mandir čete ulijeće kroz vrata kroz koja je
prije minutu ušao Mostarac. Nije se dugo
zadržao. Izišao je tužan i teškom mukom
izustio: ‘Mostarac je poginuo. Autonomaši
su ispalili zolju ili osu...’ Vijest je brzo do-
prla do svih boraca. Smrt mladog Huseina
od prije par minuta potresla ih je duboko,
ali Mostarac je bio komandir i borac kojeg
je znalo pola Krajine. U Bužimu skoro da
i nije bilo osobe koja nije čula za njega.”n
STAV 5/4/2018 59
