Page 64 - STAV broj 161
P. 64
STAJALIŠTA
prozorsko okno
Ništa bez “E’ūze”
O čovjeku koji
se s međedom
hrvao
Piše:
Safet POZDER
“Krenuo dedo kući za ovcama, k’o što i vazda radi. Kad, šta će ti
biti, pred njega stupi međed. Pravi pravcati međed. I kako stupi
pred njega, krenu pravo put njega. Tu se latili i dobro se pronosali.
Đahkad međed obori njega, a đahkad i on medu na zemlju baci.
Vidio dedo da je vrag odnio šalu i da tu nisu čista posla, počeo učiti
i što zna i što ne zna. A-a, ne pomaže. Sjeti se u neka doba E’ūze...”
Udžamiji u kojoj službujem već Tako sam jedne prilike kratko govorio ništa. Dosadašnje hodže su bile puno
desetak godina imamo jednu, o načinu kupanja od džunupluka, poja- učevnije od vas!”
po mom mišljenju, lijepu i ko- snivši da nije dovoljno samo se okupati,
risnu praksu. S obzirom na to nego da prije toga treba dobro izaprati Helem, pričam jednog dana o važnosti
da nas se, po nepisanom pravilu, najviše grlo i nos, te da je tek tada čovjekov gu- učenja E’ūze. Kažem: Baška je E’ūza, a
okupi na podne, imam je obavezan poslije sul potpun. Ukazao sam i na pogubnost baška Bismilla. E’ūza tjera šejtana, gasi
namaza kratko se obratiti džematu, bilo da izlaska iz kuće u stanju džunupluka i srdžbu i rezultira time da smo zaštićeni
će citirati jedan hadis i kroz dvije-tri reče- činilo mi se da su me pomno saslušali. od svakog zla... Pričao sam nekoliko mi-
nice ga pojasniti, bilo da će navesti neki Za ovakvu temu odlučio sam se nakon nuta pa smo se, po običaju, rukovali i se-
kur’anski ajet s komentarom, spomenuti uvida u to da određeni broj ljudi uopće lamili. Na izlasku iz džamije, prilazi mi
kakvu poučnu hikaju ili bilo šta drugo što ne poznaje propise o čistoći i čišćenju. džematlija i pita imam li slobodno koju
bi bilo primjereno mjestu i vremenu, a da U to me uvjerio i komentar koga sam minutu da mi nešto opriča.
je usput i poučno. čuo već na izlasku iz džamije kada mi
jedan mladić poluglasno dobaci: “Moj “Sve je ovo ovako, sto posto. Možda
Kada jedna ovako jednostavna aktiv- efendija, po ovome što sam čuo, ja sam sam ti to nekad i spominjao, al’ poslušaj.
nost traje godinama, sasvim je očekivano ti džunup još od petog razreda. Bog zna, Moj dedo, rahmet mu duši, bio je čuve-
da se usput nakupi i znatan broj poprat- ali nisam se pravilno okupao otkako ni čovjek u selu. Svi su ga poštovali. On
nih sadržaja, i to u obliku reakcija, opa- znam za sebe!” je dao onu zemlju u vakuf što se na njoj
ski ili komentara prisutnih. Džematlije džamija napravila. Bio je, kako bih ti re-
su slobodne da nam iz svoje vizure daju Tema koju je, čini mi se, najteže obra- kao, silan čovjek. Jak k’o zemlja. Nije se
prijedloge za eventualne teme i pitanja o đivati pred našim svijetom jesu zapisi, taj plašio peterice najjačih mladića. Jesam
kojima bismo mogli dobiti konkretnije prikaze i salijevanje strave. Svojevremeno li ti pričao ovo?”
odgovore i pojašnjenja, pa se i ne sustežu su u nekim mjestima živjele hodže koje
da tako čine. su “otvarale zvijezdu”, skidale sihire, pi- “Ne znam... možda...”, nemušto sam
sale zapise i tako pomagale jadnom svi- se pokušao snaći. A pričao mi je, i to više
Svi u džematu svikli su se na ove krat- jetu, i to ne samo insanu nego i hajvanu. puta. Istina, poneki detalj mi se uvijek
ke vazove i već po završetku namaza po- Nerijetko su bili i prijeke naravi, osioni zagubi, a, ruku na srce, da sam mu i po-
lahko se smještaju i prislanjaju uz zid ili i grubi u ophođenju s ljudima, ali im se tvrdio da je pričao, on bi opet ispričao.
džamijske stubove kako bi poslušali šta se vjerovalo i išlo – muka čovjeka na svašta
ima reći. Ima i onih koji na podne svrate natjera. Po selima su bile žene koje su Srećom, dok sam ja zbunjeno po-
u prolazu pa, ne znajući za našu praksu, djeci vezivale neke konce oko ruku, odu- kušavao da dam smislen odgovor, on je
već na pola učenja Fatihe iza dove skoče čavale im i salijevale strave. Bilo kakav nastavio.
na noge kako bi, valjda, što prije izišli. govor o neutemeljenosti ovakve prakse
Shvativši da namaz još nije završen, stid- koja nema uporišta u islamskom učenju “Eh, taj moj dedo (ili je pradedo – ov-
ljivo se vraćaju u sjedeći položaj ili, va- završava se uobičajenim komentarom: dje nisam potpuno siguran!), on je imao
deći mobitel iz džepa, pomalo zbunjeno “Vi, novokomponovane hodže, ne znate dosta hajvana, pa bi ga ljeti i ujesen iz-
izlaze iz džamije. gonio u planinu iznad sela. Povazdan bi
on skit’o za njima, pjevušio, pričao sa
svojim ovcama i uživao na čistom zraku.
Pred mrak bi ovce stjerao u tor, obavezno
64 5/4/2018 STAV
