Page 68 - STAV broj 161

DRUŠTVO

Kontejner 2001. godine... ... i danas

Hurko. Vozi nas na motokultivatoru kroz
opustjelo selo koje on naziva primjerom
suživota u Bosni. Pokazuje rukom na svoje
blago. Napravili smo tri štale, imam jed-
no 13 goveda, ovaca jedno 25 i tako... Si-
jem pšenicu i krompir... Pomalo se živi,
a problema nikakvih nemam.”

“Ovo ti nema nigdje u Bosni, da ovako
žive Bošnjaci i Srbi”, govori Gida. Dugo
je nagovaramo, neće da priča. Kaže da
nikada nije dala izjavu nekom novina-
ru. Rodom je iz sela kilometar dalje, ali
je živjela u Blažuju kod Sarajeva. Nakon
rata je ovdje kupila zemlju i kuću i osta-
la živjeti. Sama, s Damirom i Samirom.
Preturila je mnogo toga preko glave, rat,
smrt kćerke koja je umrla od leukemije
kada je imala jedva 19 godina. Sada je,
kaže, sretna. “Svašta me je trefilo, osta-
lo mi samo zdravlje. Eto, ostade mi sin,
on ima svoju djecu. Imam dvije unuke
u Rogatici i, kada one dođu, k’o da krila
dobijem”, priča Gida. “Trinaest je kuća
povratnika, a ja sam sama i svi me paze.
Na Orahovo niko ne dođe da se meni prvo
ne javi. Prvo se dođe kod Gide.”

Gida se polahko sprema proslaviti Va-
skrs. Iako u selu, osim nje, niko taj praznik
ne slavi, zna da će imati mnogo gostiju.
A mora i komšije počastiti. Baš kao što i

Samo ih je troje u mjestu
koje je prije rata brojalo
oko šezdeset stanovnika.
Spaljeno selo čekalo
je devet godina prve
povratnike. Onih koji su se
vratili ovdje te 2001. godine,
živjeli u kontejneru i pod
šatorima više nema

68 5/4/2018 STAV