Page 25 - BROJ 50/GODINA II/SARAJEVO 18.2.2016.

što se zalaže za “građansku republiku”
unitarnog karaktera jer, navodno, želi Akademik Ferid Muhić: Izvod iz Predgovora (1)
majorizaciju Muslimana nad Srbima i
Hrvatima. Iz istih ideoloških, antibo-
sanskohercegovačkih centara iz kojih ALIJA IZETBEGOVIĆ IZVAN
je Izetbegović optuživan da putem kon-
cepta “građanske republike” unitarnog “SOBARSKE PERSPEKTIVE”
karaktera želi uspostaviti majorizaciju
nad Srbima i Hrvatima, istovremeno su
ga optuživali da djeluje s ciljem da Bo- Dugo se čekalo na ovu i ovakvu knjigu. Knjigu koja će objektivno i na temelju
sna i Hercegovina bude “islamska drža- primarnih izvora pristupiti analizi filozofskih pogleda mislioca Alije Izetbegovića i
va”. Te su dvije optužbe proturječne i u
svojoj proturječnosti apsurdne, dakle, ocjeni historijskog značaja državnika Alije Izetbegovića. Većina onoga što je o Aliji
neistinite i zlonamjerne. Izetbegović je Izetbegoviću do sada napisano svodi se na dvije krajnosti, jednako neprimjerene,
bio prinuđen da češće odgovara na takve kako značaju teorijskog opusa, odnosno, političkog djelovanja Alije Izetbegovi-
optužbe: “Kažu da u politici nikad nije ća, tako i savremenim standardima naučne obrade: s jedne strane, na nekritičke
suvišno ponavljati stvari. Dakle, ne za- panegirike i pohvale bez neophodnih obrazloženja; s druge strane, na žestoko
lažem se ni za islamsku ni za unitarnu negiranje teorijske vrijednosti i marginalizaciju realnog značaja političkog djelo-
državu. Procijenite sami: isti ljudi me vanja Alije Izetbegovića, pa čak i na otvorene političke denuncijacije i pokušaje
optužuju da hoću islamsku i građansku njegovog moralnog diskreditiranja. I jedna i druga krajnost svode se na paušal-
državu u BiH, kako im kada zatreba. A ne ocjene, na lijepljenje etiketa, ili, rečeno jezikom logike, na zaključke bez pre-
kad je riječ o unitarnoj državi, podsjetit misa! Razumije se, neargumentiranost ovakvih pristupa, u principu ih isključuje
ću Vas da smo u Ženevi predložili drža- iz ozbiljne debate; ovo utoliko više što zbog svoje a priori definisane afirmativne
vu s dvanaest decentraliziranih regija.” ili negativne percepcije Alije Izetbegovića, ne pružaju nikakva relevantna sazna-
(Slobodna Dalmacija, 17. decembar 1992. nja ni supstancijalne uvide u njegovo teorijsko i političko djelovanje, niti ih, kao
godine) Izetbegović je bio dosljedan u takvi, mogu pružiti.
odbacivanju ideja da se na dijelu Bosne Na one prve nećemo trošiti riječi, jer po svojoj koncepciji i namjeni, nisu ni ima-
i Hercegovine uspostavi “muslimanska li ambiciju da se promovišu kao naučno kompetentne analize. Drugačije stoje
republika”, odnosno muslimanska drža- stvari sa pokušajima paušalne diskreditacije Alije Izetbegovića i kao teoretičara
va. Isticao je da bi “to bilo suviše riskan- i kao političara, nuđenjem ocjene umjesto argumenata, plasiranjem zaključaka
tno” i da “osim toga svijet nikada ne bi bez premisa, što otvara prostor samo za sterilnu svađu u kojoj pobjeđuje najgla-
bio jedinstven u tome” (Der Spiegel, 9. sniji praznoslovac.
septembar 1994. godine), što znači da Ovakav odnos prema djelima velikih ljudi nije nikakva novost ni specijalitet samo
je Izetbegović smatrao da bi se takvim
rješenjem proizveli razlozi za nastavak naše kulturne sredine. Svi veliki ljudi od pamtivijeka pa do danas, bili su ospora-
sukoba, ne samo lokalnih nego i širih. vani ili sasvim negirani od većeg ili manjeg broja svojih savremenika! Taj duh apri-
ornog, neargumentovanog diskreditiranja ne samo djela velikih ljudi, već i same
DJELOVANJA BOŠNJAKA mogućnosti da postoje veliki ljudi kao takvi (pa još Bošnjak veliki čovjek!?), duh
U FUNKCIJI VELIKOSRPSKE u kom su pisane i sve dosadašnje kritike Alije Izetbegovića kao figure od poseb-
I VELIKOHRVATSKE POLITIKE nog povijesnog značaj, detaljno je analizirao i najbolje objasnio veliki filozof G.W.F.
U skladu sa sporazumom za podjelu Hegel, efektnom sintagmom “Kammerdiener perspektive”, što znači - “sobarska
i uništenje države Bosne i Hercegovine, perspektiva”.
Tuđman i Boban, isto kao Milošević i Prema Hegelu “...Psihologija sobarske perspektive, zasniva se na nesposobnosti
Karadžić, zacrtali su svoje konačne de- da se sagleda stvarni značaj velikih, istorijskih ličnosti i da se one ocjenjuju izvan
struktivne ciljeve, odbacujući sve što se konteksta njihovog djela, isključivo kao privatna lica. Ljudi moraju jesti i piti, obla-
ne uklapa u njihovu politiku, bez obzi- čiti se i svlačiti, prljati se i prati se, tugovati ili veseliti se, osjećati se loše ili dobro,
ra koliko je ono što se nudi za izlazak iz izražavati svoje lične stavove kao pojedinci (...) Iz perspektive sobara jednog veli-
krize logično, istinito, argumentirano, kog čovjeka, u svjetlu svih ovih opisanih stanja i radnji, ostaje sasvim nejasno po
dobronamjerno i kao takvo korisno za čemu se taj veliki čovjek razlikuje od njega kao sobara, koji isto tako prolazi kroz
sve ljude bez obzira kojoj naciji i vjeri ista stanja i radi isto to što radi i čovjek koga svi smatraju velikim a njega ipak
pripadaju. Upravo u takvom njihovom niko ne smatra velikim nego ga i dalje tretiraju kao običnog sobara!? (...) Za djela
odbacivanju za mir korisnih inicijativa, koja o istoriji pišu, primarno ili isključivo, kroz psihologiju sobarske perspektive,
što je podržavala i međunarodna zajed- istorijski značajni ljudi koji su stvarali povijest, zapravo i ne postoje, jer ovi pisci,
nica, Izetbegović je uočavao da će rat biti jednako kao i sobari, sve ljude svode na isti nivo, dakle, na svoj nivo, onaj koji je
dugotrajan, da će žrtve biti katastrofalne njima jedino i dostupan.” (...)
i da je obaveza međunarodne zajednice
da vojnim putem intervenira u korist Poenta je, zašto se upravo u Bosni i što je još važnije - praktično samo u Bosni!
pravde i mira. - o prvom predsjedniku ove države tako često piše iz one kammerdiner perspek-
U razmatranjima velikosrpskih i tive, koju je Hegel s pravom kritikova kao nenaučnu!? Zašto se toliko intenzivno
velikohrvatskih apetita koji podrazu- koristi pravo slobodne javne riječi da bi se negirala historijska važnost Alije Izetbe-
mijevaju promjene granica na Balkanu, govića, omalovažila vrijednost njegove teorijske misli, ocrnila njegova ličnost!? U
posebno u odnosu na Bosnu i Hercego- svjetlu činjenice da su slične knjige izuzetno rijetke u svijetu, da takvih djela prak-
vinu, Izetbegović je zaključivao: “Ako tično nema ni u jednoj susjednoj državi, ni kod jednog drugog naroda u Bosni i
Srbija hoće da bude velika, Bosna mora Hercegovini, više je nego legitimno pitati se: kome to smeta Alija Izetbegović?
biti mala, pa neki beogradski krugovi

STAV 18/2/2016 25