Page 77 - BROJ 50/GODINA II/SARAJEVO 18.2.2016.

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE

Gdje je sreća, a gdje žalost – hajde znaj
PARALELNI

SVJETOVI

Piše: Iz Tuzle više nisam bježao. Tu sam, ne mičem nikuda, čuvam svoje
Sadik IBRAHIMOVIĆ gnijezdo, čistim ga, šutim i trpim. No, muka je što se od šutnje i

trpljenja ne može (pre)živjeti, pa sam, tako, početkom godine bio
na intervjuu za poziciju profesora u stanovitoj srednjoj školi koja, iz
meni nejasnog razloga, slovi kao elitna

oncem osamdesetih godina oti- svoje gnijezdo, čistim ga, šutim i trpim. - Da, da! Pažljivo birate profesorski
šao sam u London. Pobjegao, No, muka je što se od šutnje i trpljenja kadar! I bilo bi veoma nepažljivo dati
zapravo. Prije no što ću otpu- i ne može baš (pre)živjeti, pa sam, tako, meni profesorsko mjesto! To, čini mi se,
Ktovati, uvidjevši da je moja na- premda svjestan da pucam u prazno, po- želite reći?! A zašto, mogu li znati?! Piše
kana koliko tvrda toliko i naivna, otac me četkom godine bio na intervjuu za pozi- li negdje da sam nestručan, neprofesio-
je posjeo pred sebe i slikovito pokušao ra- ciju profesora u stanovitoj srednjoj školi nalan, alkoholičar, narkoman, krimina-
zuvjeriti i odgovoriti od tog, po njegovom koja, iz meni nejasnog razloga, slovi kao lac?! Jasno da ne piše! Kao što je jasno,
mišljenju, besmislenog bijega. elitna. Po dolasku u školu doznajem da i meni i Vama, da je ovaj posao već neko
- Vidi - reče mi tada - kada je Austrija je predsjednik tročlane komisije bivši (a dobio, a ja ovdje bezveze trošim vrijeme!
okupirala Bosnu, Bošnjaci su se počeli možda i ne baš sasvim bivši, ko će ga zna- - Nisam to rekao - procijedi žbir.
masovno iseljavati u Tursku bježeći od, ti) SDB-ovski žbir i denuncijant, a danas - Znam da ti nije drago što sam ovdje!
kako su govorili, kaurskog cara Franje, doktor nauka i direktor škole. Poznajemo I znam da je ovaj intervju farsa! I pride
koji će ih, ako ostanu, pokrstiti i pretvo- se dugo. I on zna da ja znam ono što ne bi znam, a i djeca to znaju, da ste ti i tebi
riti u roblje. I komšija mog djeda spre- volio da se sazna o njemu. Ulazim u pro- slični dio odavno etabliranog paralelnog
mao se za selidbu u Tursku. Djed ga je storiju, a on me podozrivo gleda. Nije mu sistema u kojem nema mjesta za ovakve
pitao zašto to čini. “Ne znam. Svi idu, milo što sam aplicirao za posao, ali pri- poput mene! Zatvoreni ste, hermetizira-
pa, eto, i ja.” A djed će njemu: “Slušaj, tjeran je uz zid, intervju mora obaviti. I ni unutar vaše kaste, uhljebljujete u ovu i
ptica mukotrpno gradi svoje gnijezdo, prije no što sam sjeo bilo mi je jasno da druge institucije vašu djecu, rodbinu, par-
grančicu po grančicu, a kada ga uneredi, posao neću dobiti. Ipak, sjedam da vidim tijske kolege, živite lagodno, neopterećeno,
reći ćemo usere, s istom mukom gradi i čujem šta je smislio kako da me se riješi. s realnošću, onom nesnosno surovom, ne-
novo. Pa, bolje ti je da ne ideš, ostani, - Kako si? - obraća mi se žbir i kise- mate nikakvog doticaja, siti ste i obijesni,
ovdje je tvoje gnijezdo, pa ga lijepo čisti lo se smješka. prave asije! I neka ste! Kakvi smo, bolje
i uščuvaj, jer u Tursku ćeš i svoju guzicu - Hvala, dobro. ljude od vas ne zaslužujemo! Vaš je asiluk
ponijeti. I tamo ćeš zasrati.” - Reference su ti dobre, ali treba da vjeran odraz naše jadne kolektivne svije-
- Znam, stari. Ali, gušim se ovdje, znaš da članove našeg kolektiva biramo sti! A jad, opet, šta bi drugo, producira još
moram da idem. pažljivo. veći jad, baš takav poput tebe, jado jadni!
- Zar baš? Dotle je došlo? - Shvatam. Ni žbir ni ostali članovi komisije nisu
- Jeste. - Znaš, ovo je elitna škola i profesor- izustili ni riječ. Šutjeli su oborenih glava i
- Dobro, onda. I čuvaj se. Tamo, u ski kadar biramo vrlo pažljivo. čekali da odem. Izašao sam. Bilo je vedro
tom Londonu. - Ponavljate se, gospodine. Nego, da i sunčano jutro. Na trenutak sam zastao,
I otišao sam. I vratio se. Brže no što skratimo – ima li za mene posla ili nema? okrenuo se i pogledao zgradu. Lijepo zda-
sam mislio. Otac je bio u pravu. Stražnji- - To u ovom momentu ne mogu reći. nje. I najednom, bi mi drago što nisam
cu, onu mentalnu, uvijek sa sobom nosi- Još je aplikanata za ovu poziciju, a, kao dobio posao. Gledam u zgradu i stresoh
mo. Stoga, iz Tuzle više nisam bježao. I što sam već naglasio, mi profesorski ka- se od pomisli da bih s vremenom, mož-
evo me, tu sam, ne mičem nikuda, čuvam dar ovdje... da, postao isti kao i oni. n

STAV 18/2/2016 77