Page 57 - BROJ 54/GODINA II/SARAJEVO 17.3.2016.
P. 57

STAJALIŠTA



                                             APOKRIFNI FRAZARIJ
                                            Kraljevstvo za konja

                                            UZDA I UZENGIJA




                                            I DRUGE KONJSKE





                                            SINTAGME




                          Piše:
                          Irfan HOROZOVIĆ    Čuo sam da se u ovom ratu jedan bosanski konj ubio. Tovarili su
                                             ga i tovarili i tako je vukao oružje, municiju i sve ostalo što je ratu
                                             potrebno. Na kraju se na nekom grebenu zatrčao i survao u provaliju



                 oliko je samo u svakidašnjem   je spomenički konj doživio da su s njega   bi se mogao nazvati Potkivač na mjesečini.
                 govoru izraza iz bivših vreme-  skidali vladare i postavljali druge). Sena-  Zaista, detalji su odlučili da to ne bude
                 na. Sjećaju na njih mnoge stvari:   tor Incitat u svojoj mramornoj štali jede   naziv romana.
         Kodjeća, oprema, običaji, predme-  skupocjenu hranu i možda iščekuje da   Dobri stari konjo. To je također skulptu-
         ti, konji itd. Jedanput smo se vozili fijake-  ga Kaligula proglasi za konzula. Zgod-  ra, mala, brončana, oblikovana nekad ru-
         rom kroz drvored pokraj Bosne. Mnogih   na slika. I vrlo poznata. Među kratkim   kama Ahmeda Bešića. Sjećam se jednako
         smo se stvari sjećali. Konj najednom pusti   Kafkinim pričama postoji jedna koja me   njene plastike kao i naziva. Bosanski brd-
         gromoviti vjetar. Tek tad se poznata uzre-  je uvijek fascinirala. To je ona o Bukefalu,   ski konj. Kao i onaj čiji je spomenik ispred
         čica ukaza u svoj svojoj jasnosti. Naš mali   konju bikovske glave, nekadašnjem konju   Veterinarskog fakulteta. Čuo sam da se u
         dječak koji je sjedio uz kočijaša zamahnu   Aleksandra Makedonskog, koji je sad u   ovom ratu jedan bosanski konj ubio. To-
         šipkom i gotovo srdito udari konja.  priči čovjek i brine svoje ljudske brige,   varili su ga i tovarili i tako je vukao oružje,
            - Nemoj ga udarati, pojeo je nešto u si-  ali s nespoznatljivim sjećanjem na dane   municiju i sve ostalo što je ratu potrebno.
         jenu što mu nije prijalo i sad se toga oslo-  koji su ga učinili poznatim u svim dije-  Na kraju se na nekom grebenu zatrčao i
         bađa - objašnjavao mu je kočijaš.  lovima svijeta.                    survao u provaliju.
            - Aha - reče dječak i lagano spusti svo-  Tu je i onaj prizor, meni vrlo drag, kad   Kraljevstvo za konja. Znameniti uzvik
         ju šibu.                           konj u romanesknoj epopeji Vladimira Voj-  iz znamenite tragedije. Koliko je samo re-
            Spominjem se svakodnevnih izra-  noviča o Ivanu Čonkinu, stjecajem nevjero-  plika i persiflaža prouzrokovala ta Shakes-
         za, uvreda i pjesničenja: npr. konju je-  vatnih okolnosti, predaje molbu za prijem   peareova rečenica. I komičnih i tragičnih.
         dan, konjino, osedlati, zajahati, otkasati,   u partiju. Zar treba komentar Swiftovoj   Ima ih koji vole pričati. Otud valjda i ono
         odgalopirati.                      Guliverijadi, u čijem se završnom dijelu   legendarno: Pričaj i ti…
            Konjska ljepota. Rijetka fraza. Ipak, sa-  utopijski otvara pogled na svijet iz života   - Zauzdaj ga! - viknut će neko da pokaže
         vršeno je odgovarala čovjeku na kojega se   konja na Otoku konja?!    svoju silu nad djetetom ili nekim podređe-
         odnosila. Bio je moj profesor. I pjesnik.   Naravno, ni ova tema ne može proći   nim čijim argumentima nema odgovora.
         Istinski pjesnik. Onaj koji je u svekoli-  bez Čehova. Jedna od najsmješnijih stvari   Ili, kao što priča gotovo svakodnevno
         kom iskustvu svijeta pronašao sebe. U   koje sam uopće pročitao njegova je priča   poznati samodopadni zavodnik na pozna-
         onome što je pisao, konj je imao posebno   Konjsko prezime. Mnogi se sjećaju prizora   tom mjestu:
         mjesto. Jedna se njegova knjiga po njemu   kad je vlastelina zabolio zub, a tu je neg-  - Uzengijam ja tako, uzengijam, kad...
         metaforički i zove. Crveni konj. I poema.   dje u blizini vrhunski zubar koji ima neko   Tad sam čuo nešto što nikad ranije ni-
         Konjic bez konjika.                kao konjsko prezime. Svi oko vlastelina   sam čuo. Čovjek koji ga je slušao izgledao
            Prije godina i godina, na velikoj re-  pokušavaju se sjetiti, i to pojačava komič-  je smoren od onog što je slušao. A pripo-
         trospektivnoj izložbi Ivana Meštrovića   nost scene, jer nijedno prezime ne odgo-  vjedač uvrijeđen.
         vidio sam jednu malu drvenu konjaničku   vara (ni Uzdenko, niti Uzengijev, p.p.).   - Ti meni ne vjeruješ?!
         skulpturu. Nisam tad znao ništa o bosan-  Tako se vrti pedesetak mogućih prezime-  - Stari, u redu, sve ti ovo dosad vjeru-
         skom životu Meštrovićevih djedova. Moj   na od kojih svako u određenom trenutku   jem, do besvijesti ti vjerujem, ali nemoj
         dida Bosanac.                      pokazuje jedan vid malog svijeta u kojem   više lagati, molim te!
            Koliko porodičnog mitskog naboja i   ti ljudi žive. A potraga za prezimenom još   - Bila je to strašna šutnja. Na kraju pro-
         koliko nježnosti urezanih u drvo dječačkim   više uzrujava narogušeni zub...  govori onaj što je slušao:
         čobanskim oštrim nožem. Izjela konja trava.  Ne kuju se konji po mjesecu. Izuzetna sli-  - Nastavi sad s pričom... uzengijaj...
            Koliko samo historijskih i književnih   ka iz narodne pjesme kojoj sam posvetio   I, tako i dalje jašemo, svako na svoj na-
         sjećanja! Konjaničkih spomenika! (Jedan   čitav jedan segment romana Filmofil, koji   čin. Čak i oni koji nikad nisu jahali.   n


                                                                                                   STAV 17/3/2016  57
   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62