Page 54 - BROJ 54/GODINA II/SARAJEVO 17.3.2016.

DRUŠTVO

SRCE MAHALE
Godine 1931., kaže povijest, Ulici
Kračule ime je promijenjeno. Ko zna
zbog čega?! Ponajprije da će biti što je
svojim romanskim prizvukom odudaralo
od melodije koju su stvarala imena osta-
lih mahala i sokaka baščaršijskih. Paralo
je uši, kako bi se to danas reklo. Tad je
sasvim utopljena u sarajevsku tradiciju
te je naziv dobila po zanatlijama koji su u
njoj poslovali. Nazvana je Samardžije, jer
su baš ovdje u austrougarsko doba istoi-
meni majstori izrađivali samare, ormu i
svakojaku drugu opremu kojom su konji
bivali opremani u službe ili gizdani za
svadbe i druge svečanosti. Pune šezdeset
dvije godine nosila je to ime, poput ka-
kvog sudbinskog samara. Ostalo je ono
i kada su automobili, kamioni, autobusi
i traktori zamijenili konje i nikom više
ne samo da samar nije trebao nego bo-
sanski ljudi nisu više znali ni šta će sa
svojim paripima te ih pustiše u divljinu
da viju i hržu u slobodi kao po brdima
iznad Livna. Zbilja, mora ovdje biti ne-
što, mrvica barem, od sarajevskog duha,
jer gdje to, za Boga miloga, misli mogu
dotaći ovako duboku čahuru, a široku
tako da će vas i vaše maštarije o čas po-
sla rasijati sve do Ilidže, i dalje do na
planinu Cincar.
U središtu, preko puta zatvorene
radnje krojača Džeme, na kojoj se nala-
zi ploča s nazivom ulice i njena kratka
povijest, smjestila se nadaleko čuvena
bosanska kafana “Kod Bega”. To je srce Neki od njih dođu mahsuz na kafu pa pričaju kako bi, da
ovog sokaka. U nju kao da su se sabrala ih nije sram, sad zatražili od Osmana da ispoliraju džezve.
sva tajanstvena vibriranja nastala mreš- U njima još tinja nada da bi trljanjem bakra možda uspjeli
kanjem godina, desetljeća i stoljeća što
prostruje kroz nas u valovitim trncima razbuditi duh vremena kada su jedva čekali nedjelju, pa
i za koja kažemo da čine duh nekog pro- bi se sjatila sva djeca iz mahale “Kod bega” i trljaj, a na
stora. Sve to, ne samo iz ove mahale već kraju ih hadži Himzo nagradi bakšišom
iz dubine vremena cijelog ovog grada,
kao da se presovalo među zidovima ove
kuće. Prekorači li se prag, kao da ste u
jednom koraku potonuli u prošlost naj-
manje sedamdeset godina.
Sve je u duhu pedesetih, jednostavni
drveni stolovi sa stolicama, pločice i iznad
njih lamperija i crna gusana peć, koju ov-
dje zovu kraljica, a vatru potpiruje onaj
kojem je hladno. Dio s uskim šankom
za kojim se kuha prava bosanska kahva i
poznati domaći čaj, specijalitet ove kuće,
podignut je za jedan stepenik od dijela sa
stolovima. Na zidu sablja, jatagani i ku-
bure, a pod njima sećija na kojoj su ne-
kada sjedili najstariji gosti. Ispred nje, a
nasuprot šanka, postavljen je stari ručni
mlin za kahvu, u istom položaju kao onda
kada je bio u funkciji. Nekada, kada je
ova kafana radila punom parom, za njim
je sjedio jedan dedo, kako će nam kasni-
je ispričati vlasnik Osman Alajbegović, i
po cijeli dan vrtio obrtanj. Tada se kahva

54 17/3/2016 STAV