Page 58 - BROJ 54/GODINA II/SARAJEVO 17.3.2016.

KULTURA

Razgovarao: Elis BEKTAŠ
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

“ Da bi se ovladalo pozorišnim po-

slovima, pa i režijom, potrebno je
da ljudi rade, potrebno je davati
šansu mladima”, kaže vršilac duž-
nosti direktora Pozorišta mladih Sarajevo
Mario Drmać. “A to se ovdje godinama
nije činilo. Nekako smo prakticirali da se Mario Drmać, vršilac dužnosti
vrte uvijek ista imena, pa je to dovelo i do
monotonije, istakao je Drmać, kojem je
11. marta istekao ugovor. direktora Pozorišta mladih Sarajevo

STAV: Pola ste godine na čelu Pozorišta
mladih? Šta vas je ponukalo da se uhva-
tite u koštac s ovim izazovom? I kako “POLITIKA
ste se nosili s njim u proteklom periodu?
DRMAĆ: Moje su ambicije prije svega
niti jednu predstavu. I kada je objavljen NIJE UŠLA U
umjetničke. Volim pozorište i posvećen
sam mu čitavim svojim bićem. Činjenica
je da smo bili zapali u nekakvu letargiju.
Prošle godine, naprimjer, nismo uradili
konkurs, odlučio sam se kandidirati na
bolje. No, tek kada sam postavljen za vršio- POZORIŠTE,
ovo mjesto jer samo osjećao da imam do-
voljno ideja i dovoljno posvećenosti te da
mogu doprinijeti da ovo pozorište postane

ca dužnosti direktora i kada sam pogledao
dječiju predstavu, niti novu predstavu za NEGO U
stanje kroz brojeve, dobio sam odgovore
na pitanja koja su me zanimala – zašto se
nije uradilo više, zašto nismo imali novu
nešto starije?! Shvatio sam da se pozorište
nalazi na nekakvoj pozitivnoj nuli, ali to
je i dalje nula. Shvatio sam i koliko naše POZORIŠNE
pozorište cijene oni koji bi trebalo da se
brinu o njemu. Žao mi je što ranije nisam
bio u prilici da utječem na neke stvari, jer
smatram da rukovodilac može utjecati na
budžet koji se dodjeljuje. RADNIKE”

STAV: Kakva je trenutna klima unutar Po-
zorišta mladih?
DRMAĆ: Znamo da ne smijemo ni jednog
trenutka posustati. Kolektiv može mnogo “Možda ne odgovaram nekim čelnim ljudima jer
učiniti. Željni smo rada, timski smo igra-
či i držimo se zajedno. Pri tom nas nema pokušavam ovdje maksimalno angažirati omladinu.
mnogo, tek četrdesetak. Kada sam stupio No, živimo u vremenu u kojem ne postoji sigurnost,
na dužnost, dva su čovjeka otišla u miro-
vinu. Kadrovski smo osakaćeni, nedosta- živimo kao na ratištu i nemamo na čemu zasnivati
je nam stručnog i tehničkog osoblja. Sve
su to neki pritisci koji su me dočekali na dugoročne planove. Kad idete na posao, niste sigurni
ovom mjestu, ali volja i ljubav prema po- da nećete zateći drugu osobu na svom mjestu”
slu bili su dovoljno snažni da mi omoguće
da istrajem. Shvatio sam da je pasivnost
pogubna i odlučio da je najbolje krenuti u
svojevrstan rat protiv nje. Tako je nastala

58 17/3/2016 STAV