Page 71 - STAV 74 04.08.2016
P. 71

“Ti doista nećeš moći samnom izdržati”


         HERETIČNOST STILA



         SAMEDINA KADIĆA





          “Musa i Hidr”, Samedin Kadić; Centar za napredne studije,
          Sarajevo, 2016. godine





          Piše: Hamza RIDŽAL
              hamza@stav.ba



                njiga Musa i Hidr Samedina Ka-  kur’anski ajet Kadić objašnjava mišljenjem   šuti, znanje pita. Mudrost je subjektivna,
                dića zbirka je eseja napisanih u   Muhjiddina ibn Arebija, drugi pasusom   znanje se želi objektivizirati. Mudrost je
                rasponu od nekoliko godina. Te-  iz Kunderinog romana ili referencom iz   skromna, znanje samouvjereno. Musa je
         Kmatsku disperzivnost devet eseja   Borgesove priče, a Itala Calvina tumači   samouvjeren − samouvjeren kada tvrdi
          koji ulaze u njen sastav ujedinjuje specifi-  hadisom. Samo u rijetkim rečenicama či-  da ‘neće zastati’ prije cilja, samouvjeren
          čan stil i nesvakidašnji pristup bogatom   talac može razlučiti šta autor zaista misli   kada zapitkuje, on do kraja vjeruje u svoje
          naslijeđu sveukupne svjetske pismenosti.   i koje tumačenje odabire kao svoje. Sve je   sposobnosti”, piše Kadić, koji kroz cijelu
          Kadić pisano naslijeđe tradicionalnih   svedeno (ili uzdignuto) na nivo sveopćeg   knjigu, čini se, nastoji iznaći modele go-
          pravnih škola, racionalista, sufijske gno-  Teksta kao ajeta Božije prisutnosti. Stoga   vora mudrosti i šutnje znanja.
          ze i zapadnoevropskih pjesnika i filozofa   se autora teško može optužiti za heretičnu   Kadićevi eseji ne teže objašnjenju svi-
          tretira kao deridovski shvaćen znak koji   misao, ali može za heretičan stil.  jeta sa svrhom uvođenja smisla. To je teo-
          u beskonačnoj igri odgode značenja tek   Čitati kazivanje o hazreti Hidru i Mu-  loškim tekstovima inspirirana književnost
          upućuje na druge znakove, a ne na ono   sau, a.s., kao književni tekst, pisati o nji-  i filozofija, dostatna sebi samoj. Oni su
          što se njime želi označiti.       ma kao o likovima jednog nesvakidašnjeg   potraga za maglovitim dubinama jezika,
            “Želio sam ostati minimalan musliman,   narativa, a ne zanemariti pritom činjenicu   uživanje u onom mogućem, nagoviješte-
          vjerovati u Boga uprkos teolozima. (...)   da su oni dio sakralnog teksta koji se ne   nom, neizrecivom, riječju – užitak u tek-
          Želio sam napisati knjigu o islamskom   smije tumačiti bez opreznosti na koju ne   stu. Upravo zbog toga, treba biti oprezan
          vjerovanju ne isključujući nijedan konzu-  obavezuje književna kritika – to je sušti-  s njima. Čitalac koji traga za konačnim
          mirani kulturni žanr, nijednu pripadnost;   na Kadićevog rada. Esej Musa i Hidr nije   odgovorom i Istinom neće u knjizi Musa
          forsirati hibridnost, kontrapunktnost;   slučajno odabran za naslov ove knjige.  i Hidr otkriliti vrata spoznaje. Čak će biti
          prezentirati čitalačko nomadstvo. Zao-  “Hidr tri puta ponavlja Musau da ništa   zbunjen izostankom konačnog zaključka,
          bići onu najneukusniju od svih podjela   ne pita jer je mudrost ‘nesaopćiva’. Musa,   varijacijama mogućnosti, priznanjem ne-
          među autorima: na vjernike i nevjernike.   kojeg vodi znanje, uporno pita. Mudrost   moći pred krupnim pitanjima te(le)ologi-
          Knjigu u kojoj bih spojio sve intimno i                              je. Kadić daje prednost užitku u simetriji
          važno bez razlike o kojem je mediju ili   Kadićevi eseji ne teže     nad žudnjom za istinom, razigravanjima
          autorima riječ. Ključno je bilo izbaciti                             nad apologijom. Attarov stih: “Planine
          didaktičke dionice, pisati bez povlačenja   objašnjenju svijeta sa   su se zaledile od straha pred Njim”, ili
          čitaoca / slušaoca za rukav. Iznaći narativ   svrhom uvođenja smisla.   Rumijev “Digni ruke ako želiš da budeš
          u kojem se ne bi tragalo za posljednjom   To je teološkim tekstovima   podignut”, piše Kadić, ne trebaju tumača
          riječju ili pravim putem; bez glagolskih                             jer ništa ne naređuju. Toliko je poetskog
          oblika ‘mora’, ‘treba’, ‘preporučuje se’;   inspirirana književnost i   blaga koje u tami tekstova žudi za svojim
          izvan halala i harama; gdje se ne bi ra-  filozofija, dostatna sebi   kolekcionarima, toliko sirovih, elemen-
          zrješivale dileme, tek vježba iz stila: flo-  samoj. Oni su potraga   tarnih slika, toliko tekstualnih puteva
          berovski bištiti suvišne riječi. Ne uvodi-  za maglovitim dubinama   kojima su i drugi hodili, ali nisu zastajali
          ti nikoga u islam, ne podastirati, da me                             da ih pomno osmotre. Za razliku od njih,
          Allah spasi, dokaze”, piše Kadić u uvodu.  jezika, uživanje u onom   Kadić se otisnuo narativnim dionicama
            Paradoksalnost Kadićevog rada ogle-  mogućem, nagoviještenom,      sakralnih i profanih tekstova u potrazi za
          da se u pokušaju pisanja knjige o vjerova-  neizrecivom, riječju – užitak   ljepotom i samorazumijevanjem. Stoga,
          nju koja objedinjuje međusobno isklju-                               onima koji zapitkuju tražeći konačan od-
          čiva vjerovanja, nikad pomirene stavove   u tekstu                   govor ne preporučujemo Kadića za vodiča
          učenjaka različitih provenijencija. Jedan                            jer s njim doista neće dugo izdržati.   n


                                                                                                    STAV 4/8/2016  71
   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76